Ja živim sa svima. Dijelim svoje radosti, ali i tuge, sa svima.
Piše: Smiljana Vovna, prof.
Jutros, uz kafu, listajući portale, jedan me podsjetio na moj tekst objavljen prije nekoliko godina.
Iz ove perspektive, danas kada sam ga čitala, bila bih još brutalnija i možda čak i neprimjerena riječima koje odgovaraju mojoj profesiji, ali i polu.
Tada sam se obratila Miloradu Dodiku sa molbom, ali i željom – da me više “ne štiti i ne zastupa”.
Nekoliko godina poslije, njegova “zaštita” prešla je crvenu liniju i postala prijetnja. Ovaj put ne prijeti Bošnjacima i Hrvatima, nego Srbima – ako nisu lojalni njegovom režimu.
Danas Dodiku ponovo kažem: “Ja sam Smiljana, kći Dimitrija, i živim u FBiH, u Tuzlanskom kantonu. Ne možeš me uplašiti, niti mi zaprijetiti bilo čim. Ja živim od svog rada i nisam dobila posao zbog svog pola ili nacionalne pripadnosti, nego zahvaljujući svojim diplomama, stečenim 1983. i 1996. u Novom Sadu, na univerzitetu koji je tada bio star 80 godina.
Moje diplome nisu sa “burger kioska” ni s fakulteta gdje se ne zna ni šta si studirao ni koje zvanje si dobio!
Ja nisam sluga režima ni jedne političke partije i vjerovatno upravo zbog toga nikada nisam ni napredovala dalje od pozicije “razrednog starješine”. Ali mi to nije smetalo, jer sam radila posao koji volim.
Svoje učenike naučila sam da vole Bosnu i Hercegovinu, da je ona njihova – od Une do Drine, od Save do mora. Da se ljudi ne razlikuju po imenu i porijeklu, nego samo po tome da li su dobri, čestiti i pošteni. Da se pozicije ne kupuju, već stiču znanjem i sposobnošću.
A ti si sve suprotno od toga. Ti si manipulator, ratni profiter, kriminalac koji se obogatio i obezbijedio buduća pokoljenja da u materijalnom smislu žive dobro. Da li su sretni – to ćeš morati njih da pitaš.
Milorade, moraćeš jednom stati pred njih i objasniti im kako si sve to stekao – ali ne samo njima, već i organima države.
Jesi li ikada upitao svoje unuke kako se zovu njihovi prijatelji, simpatije, učitelji?
Jesi li im rekao da su ljudi samo dobri ili loši i da to ne zavisi od toga jesu li Muslimani (kako ih ti nazivaš), Hrvati ili neko treći?
Ja živim sa svima. Dijelim svoje radosti, ali i tuge, sa svima!
Tvoje prijetnje otkazima i zahtjevi za poslušnošću sistemu koji predstavljaš – to je fašizam.
Gubiš se, Milorade, u fikcijama manipulacije i straha koji sada proživljavaš.
Idi, Milorade. Povuci se dok još uvijek postoji Republika Srpska, jer jedino tako možeš je zaštititi i zadržati.
Pusti svoj narod da konačno krene naprijed, da ne odlaze iz zemlje jer ne vide perspektivu sa kriminalcima na vlasti.
Okrenuo si čitav svijet protiv srpskog naroda, slijedeći narativ Vučića, koji je u sunovratu i ne zna kada i gdje da pobjegne.
Ove tvoje prijetnje podsjećaju me na poruke srpskim građanima u Tuzli 1992. – da izađu iz grada pa će se “brzo vratiti kao oslobodioci”. Nisam tada otišla, neću ni sada.
Nađi izlaz i pusti nas da dišemo punim plućima, da zaustavimo djecu i unuke da nas ne napuštaju, nego da se nedjeljom svi zajedno okupljamo na ručku.
Idi, Milorade, dok još imaš gdje i dok nije kasno – jer stradaćeš od svojih, a ne od onih koji su s druge strane tvoje zamišljene entitetske linije.
Mi živimo normalno. Ni od koga nismo ugroženi i dijelimo svoje dnevne probleme sa komšijama i susjedima. A ti ćeš ostati iza bedema zatvoren, jer nisi znao kada treba stati.
Ja sam, Milorade, tu – u svojoj kući, na svom i u svom. I nemoj mi više nikada prijetiti i uslovljavati me.
Bosne je bilo i prije tebe i mene – i biće je i poslije.
Balkan X portal/ Smiljana Vovna
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
