SMILJANA VOVNA: Kako očekivati napredak u obrazovanju, ako su škole POLITIČKI PLIJEN vlasti

Kada su škole politički plijen stranaka na vlasti onda se ne može očekivati napredak u obrazovnom sistemu.

Nije da oni to ne žele ali se mora ispuniti kvota zapošljavanja podobnog kadra i naravno imenovanje „svojih direktora“

Odavno je institucija konkursa za imenovanje direktora izgubila svaki svoj smisao. U praksi to znači da se na raspisane konkurse prijavljuju samo oni kandidati iza kojih stoji stranka koja je raspodjeli „stranačkog plijena“ dobila određenu školu.

Planovi i programi koje budući direktori prilažu u konkursnoj proceduri su samo copy paste sa Internet stranica. Tako se dešava da pojedini čak ne urade ni kozmetičke izmjene nego im se provuče greška u nazivu škole za koju konkurišu i obrazovni profil učenika koji se školuje.

Tako u planu za Gimnazije provuče se plan rada za buduće frizere ili izvođenje praktične nastave u firmama sa kojima Gimnazije nemaju nikakvih dodirnih tačaka.Sve to ne predstavlja problem izabranim Školskim odborima da imenuju određene kand

idate kao najbolje rangirane iako su bili jedini prijavljeni na konkurs.

Političke stranke su u svojoj borbu za vlast i imenovanja, često prepustili grupici ljudi koji na minderlucima i u kafanama uz dobro iće i piće kroje sudbine obrazovnih ustanova.

U pauzi od grlenog pjevanja hitova pjevačica,za koje nećete mi zamjeriti ali ne znam ni imena,odluče da ovaj put mora proći i da se 2010.ne smije ponoviti.

Doduše tada su bile u različitim „taborima“ i borile se žestoko svaka na svojoj strani, jedna protiv druge.

Ono što pametan um razdvoji i udalji to sada politika približi na sestrinski odnos. Tako da na rukovodece pozicije dođu osobe koje su nekada i same bile đaci tih ustanova ali iz raznoraznih razloga nisu uspjeli završiti.

Neke je ratno doba raselilo u druge krajeve a neki su imali puno slabih ocjena pa su se ispisali na vrijeme. Krug je zatvoren,podoban školski odbor i u direktorsku fotelju može ama baš svako da zasjedne.

Zašto zbornica šuti?

Boje se jer su primljeni također po stranačkim preporukama. Boje se revanšizma na sitnim stvarima. Boje se jer moraju da vraćaju dug. Ugled prosvjetnog radnika je davno urušen.

Ovakvim politikama urušavamo ga i dalje.Ponizili su nas sa platama,uslovima rada,odnosom društva prema časnoj profesiji, e sad nas ponižavaju i ljudima koji treba da rukovode.

Ponižavaju onima koji mašu prstom i prijete, koji uslovljavaju.Onima koji da je sistema i države, kakvi treba da budu,ne bi mogli ući ni u školska dvorišta a kamo li u učionice i u direktorske fotelje. Oni polupismeni koji su titule stekli isto tako prepisujući i tvrdeći da su najstručniji i najbolji.

Oni koji bacaju knjige po stolovima, vrijeđaju i prijete Premijeru pa poslije par dana sjede zajedno s njim i piju kafu i slatko se smiju performansu koji su napravili.

E takvima smo mi dozvolili da odlučuju u naše ime I sve dok budemo šutili i nijemo slijegali ramenima do tada će biti „Nema više nina nana pola Df-a a pola SDA.“