Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) od početka političke i sigurnosne krize u Bosni i Hercegovini vrlo loše komunicira s javnošću, a pitanje je koliko dobro rade i druge poslove koje su dužni obavljati s obzirom na to da nema vidljivih tragova njihovog rada. Naime, od 25. februara, odnosno od dana donošenja osuđujuće presude protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, SIPA na svojoj zvaničnoj stranici nije objavila da je provela niti jednu akciju u Bosni i Hercegovini.
Prije toga su iz SIPA-e povremeno objavljivali javno svoje aktivnosti, što uključuje i asistencije entitetskim i kantonalnim MUP-ovima.
Međutim, otkako je Dodik počeo realizovati svoje prijetnje koje se odnose na kriminalizaciju rada državnih institucija na prostoru RS-a, nemoguće je utvrditi da li u ovoj agenciji nešto rade, na prostoru bilo kojeg entiteta.
Posljednji upit koji smo poslali SIPA-i, a na koji nam nije odgovoreno, odnosi se upravo na njihov rad.
Tražili smo da nam kažu da li su realizovali bilo kakve aktivnosti privođenja i pretresanja u prethodnom periodu, međutim tu informaciju strogo kriju.
Umjesto toga, služe se poznatom metodom odugovlačenja odgovaranja na upite sve dok odgovor ne postane nevažan. Uporedo upozoravaju medije da čekaju zvanične informacije prije nego što bilo šta objave kako se ne bi širila panika, a upravo su oni svojim (ne)radom i nedostakom saradnje s medijima uzrokovali kakofoniju u javnom prostoru.
Npr. u javnosti se pojavila informacija, koja je sada već široko rasprostranjena, a odnosi se na to da je direktor SIPA-e Darko Ćulum zabranio aktivnosti SIPA-e na prostoru Republike Srpske. Ova informacija ne samo da nije demantovana iz SIPA-e, nego odbijaju odgovoriti na naš upit u kojem tražimo utvrđivanje istine o tome. S obzirom na to da je riječ o informaciji koja je uznemirila javnost i poljuljala njihovu vjeru u ovu instituciju, logično bi bilo da je SIPA, ukoliko je već riječ o dezinformaciji, demantovala ovo i vratila izgubljeno povjerenje.
Uostalom država je u krizi, a agencija poput njih bi trebalo da je čula za “krizno komuniciranje”. Ukoliko nije, dovoljno je da pogledaju društvene mreže policijskih agencija iz okruženja i Evrope da vide kako oni to rade.
Dodikova patka koju nisu spriječili
Krizno komuniciranje se pokazalo posebno važnim 7. marta ove godine, kada je došlo do izlaska uposlenika SIPA-e iz zgrade u kojoj rade u Banjoj Luci.
Prema nezvaničnim informacijama do kojih su došli brojni mediji, kao i Klix.ba, došlo je zahtjeva iz MUP-a da uposlenici SIPA-e moraju napustiti radno mjesto, rukovodstvo Agencije je komuniciralo među sobom nakon čega je donesena odluka o izlasku iz institucija, a koja bi sa sobom trebala nositi i krivičnu odgovornost s obzirom na to da je ta odluka u javnosti napravila paniku zbog straha da državna institucija nema snagu na prostoru entiteta, preciznije Banje Luke.
To se do kraja dana iskristalisalo i postalo je jasno da je bila riječ o predstavi za javnost Milorada Dodika, koja je za cilj imala pokazati da navodno državne institucije nemaju moć tamo gdje on “vlada” i da se njegov neustavni zakon provodi.
SIPA je njegovu igrariju mogla spriječiti da su pravovremeno i odgovorno reagovali, kako prema javnosti, tako i prema uposlenima u Banjoj Luci. Umjesto toga, omogućili su privid nemoći SIPA-e u tom gradu, a medijima poslali upozorenje.
Saopćenje koje je poslato nakon toga, mnogi medijski profesionalci i udruženja su oštro osudili, a vrijedi još jednom istaknuti da su posljednji pozvani da morališu oni koji ne žele da potvrde da li rade svoj posao i na taj način stvaraju strah građana i otvaraju prostor za polemike o tome da je Dodik jači od države.
U navedenom saopćenju su iz SIPA-e zatražili od medija da sačekaju zvanične informacije, što je potpuno opravdan zahtjev onda kada postoje zvanične informacije, ali to ovdje nije slučaj.
Šta više, naivno smo pomislili da takvo saopćenje znači da će biti zvaničnih informacija pa smo tražili da nam razjasne šta se dogodilo u Banjoj Luci.
“U skladu s tom kakofonijom koja je nastala usljed nedostatka zvaničnih informacija, moram Vas zamoliti da nam pojasnite situaciju u Banjoj Luci u kojoj su uposlenici SIPA-e napustili Regionalni ured. Naime, zbog čega su uposlenici SIPA-e u Banjoj Luci napustili zgradu u kojoj rade ukoliko je riječ ‘samo o običnom dopisu MUP-a’ i zašto sada nisu na poslu? Ko im je rekao da treba da izađu iz zgrade i postupe po dopisu entitetskog MUP-a?”, navodi se u našem upitu od 7. marta na koji još nikada nije odgovoreno.
Sumnjiv nerad u institucijama
Osim SIPA-e, sumnjive situacije dešavale su se i unutar drugih državnih institucija. Istina je da nema ni zvaničnih ni nezvaničnih informacija o tome da su uposlenici iz RS-a odgovorili na Dodikov poziv i napustili institucije, ali itekako postoje nezvanične informacije o njihovom neradu u tim institucijama.
Posljednja sumnjiva situacija u Sudu BiH se dogodila kada su imena i biografije svih sudija nestale sa stranice Suda BiH. Iz Suda to objašnjavaju nadogradnjom web-stranice koje za posljedicu ima “migraciju podataka”, kao što izmještanje dva zatvorenika KPZ Trebinje objašnjavaju potrebom za adaptacijom prostorija ženskog paviljona.
Osim toga, tokom proteklog vikenda i u danima prije toga je Granična policija BiH imala čest pad sistema koji bi privremeno onemogućavao provjere, a za šta uposleni u GP nezvanično kažu da se ranije nije ni blizu događalo u ovolikoj mjeri. Ni iz te institucije se nisu oglasili iako su ove nezvanične informacije vrlo prisutne u javnom prostoru.
U kontekstu potencijalnog nerada SIPA-e, najopasnija je činjenica da je ta Agencija jedina u BiH nadležna za sprečavanje terorizma na prostoru cijele države, što dovodi u opasnost ne samo nas, nego i okruženje. Da li smo zaista ugroženi od terorizma nećemo saznati sve dok ne dobijemo odgovor iz SIPA-e na pitanje “Da li rade na prostoru cijele države ili ne?”, a što god duže odugovlače s odgovorom, sve više povećavaju paniku u javnosti.
