IZVJEŠTAJ O STANJU U OBRAZOVANJU NA KRAJU 2025. GODINE
REKORDI NA PAPIRU – SRAMOTA U PRAKSI
Kraj 2025. godine obilježavaju izvještaji puni samohvale. Vlada TK-a govori o rekordnim ulaganjima,
Ministarstvo obrazovanja sabira milione, direktori podnose „pozitivne“ izvještaje, a sindikat proglašava uspjehe. Međutim, iza tih fraza krije se porazna stvarnost u kojoj su radnici u obrazovanju dovedeni u ponižavajući položaj.
Dok se javnosti plasiraju priče o „pozitivnim trendovima“, prosvjetni radnici sve češće osjećaju da se nad njima provodi tiha i perfidna finansijska manipulacija.
SMANJENI DOPRINOSI – TAJNA KOJA SE NAMJERNO PREŠUĆUJE
Od 1. jula 2025. godine, odlukom Federalne vlade, stupio je na snagu zakon kojim su smanjeni doprinosi na plate. Umjesto da ta mjera rezultira povećanjem plata radnika, kako je i bila najavljena, Vlada TK-a je smanjenje iskoristila za vlastitu budžetsku korist.
Upoređivanjem platnih lista prije i nakon jula jasno se vidi razmjer ove manipulacije.
U junu je Vlada TK-a na jednu platu izdvajala 319 KM doprinosa, dok je u mjesecima nakon toga izdvajanje smanjeno na 157 KM – za isti posao, istu odgovornost i isti radni učinak.
Time je Vlada TK-a po svakom radniku mjesečno „uštedjela“ 161 KM.
GODIŠNJA UŠTEDA NA LEĐIMA RADNIKA
Od jula do decembra, ova „ušteda“ iznosi skoro 1.000 KM po radniku. Taj novac nije vraćen radnicima, niti je iskorišten za poboljšanje njihovog materijalnog statusa.
Umjesto toga, Vlada TK-a se hvali stabilnim budžetom, prešućujući činjenicu da je ta stabilnost izgrađena upravo na novcu radnika u obrazovanju.
Podsjećanja radi, odluka o smanjenju doprinosa donesena je s ciljem poboljšanja socijalnog položaja zaposlenih, a ne radi krpljenja budžetskih rupa ili finansiranja infrastrukturnih projekata bez stvarne koristi za radnike.
„POVEĆANJE PLATA“ KOJE JE MANJE OD UŠTEDE
U takvom kontekstu, sindikalni sporazum o navodnom povećanju plata od 7% od januara, uz dodatnih 3% u neodređenoj budućnosti, djeluje kao loša šala.
U praksi, to „povećanje“ Vladu TK-a po radniku košta oko 130 KM mjesečno, dok je na istom tom radniku već ušteđeno 161 KM.
Čak i nakon isplate tog povećanja, Vlada TK-a i dalje zadržava višak novca u odnosu na stanje prije jula 2025. godine. Radnici su, dakle, i dalje finansijski oštećeni, ali se od njih očekuje da budu zahvalni.
INDOLENTNOST KOJA SKUPLJE KOŠTA OD BILO KOJE ODLUKE
Posebno poražavajuća je šutnja dijela radnika u obrazovanju. Indolentnost, nezainteresovanost i prihvatanje „mrvica“ stvorili su prostor da se ovakve odluke provode bez ikakvog ozbiljnog otpora.
Ta šutnja postala je saučesnik u vlastitom poniženju. Umjesto zajedničkog pritiska, prihvaćena je iluzija napretka, dok se realni gubitak vješto skriva iza procenta i fraza.
FASADE UMJESTO DOSTOJANSTVA
Milioni uloženi u fasade, prozore i zgrade predstavljaju dobar politički marketing, ali ne rješavaju suštinski problem. Lako je ulagati u beton kada su milioni ostali u budžetu zahvaljujući smanjenju doprinosa.
Taj novac je morao završiti u platama radnika, a ne u projektima koji služe kao kulisa za fotografije i saopštenja.
Ono što se danas predstavlja kao uspjeh, u stvarnosti je finansijska obmana.
Vlada TK-a je iskoristila zakonsku odluku za vlastitu korist, dok su radnici u obrazovanju ostali uskraćeni za ono što im je obećano.
Još poraznije je to što je dio radnika na sve to pristao bez otpora. Rezultat je osjećaj poniženja, gubitka dostojanstva i spoznaja da se „rekordni uspjesi“ grade na njihovim leđima.
I ZA KRAJ TREBA REĆI OTVORENO…
Matematika je jasna i neumoljiva – radnicima u obrazovanju nije dato ništa. Vraćen im je samo kusur, a sve ostalo zadržala je vlast.
