Odavno se na političkoj sceni u Bosne i Hercegovine nije pojavio jeftiniji, očajniji i besmisleniji pokušaj zamjene teza i potcjenjivanja inteligencije građana od zajedničke izjave Saše Magazinovića i Sabine Ćudić, šefova Klubova SDP i NS u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine.
Potaknuti inicijativom državnih parlamentaraca SDA i DF-a za smjenu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića i očigledno računajući na kratko pamćenje javnosti, oni u izjavi pitaju SDA (interesantno, ne i DF!) zašto nije pokrenula smjenu ministara SNSD-a umjesto smjene Konakovića!
Njih dvoje pitaju, umjesto da javnosti daju odgovor na pitanje: a zašto Trojka, ako je već raskinula politički brak sa SNSD-om, nije pokrenula i smjenu ministara ove stranke u VIjeću ministara?
Javnosti je poznato da je SDA i pokretala i podržavala sve inicijative za smjenu kadrova iz ove najnesposobnije vlasti u historiji Bosne i Hercegovine, čiji je Trojka vrlo „reprezentativan“ dio, te će tako biti i ubuduće.
Posebno je licemjerno da Ćudić i Magazinović postavljaju ovakva pitanja s obzirom na to da su njih dvoje, kao i svi ostali zastupnici Trojke, već jednom spasili SNSD-ovog ministra Stašu Košarca od smjene.. O tome postoji zapisnik Parlamenta i ostat će da svjedoči da su Ćudić, Magazinović i svi ostali zastupnici Trojke spasili SNSD i njegove ministre, a da je SDA glasala za smjenu.
Nismo li mi zastupnici iz SDA i prije nekoliko dana svi do posljednjeg i ovaj put glasali za smjenu ministra Nešića, kojeg je upravo Trojka, prema priznanju Konakovića, „provlačila kroz iglene uši“ u vrijeme njegovog imenovanja, a proglašavala ga najboljim ministrom prije pa čak i nakon njegovog hapšenja!?
Nismo li upravo mi zastupnici SDA glasali protiv imenovanja SNSD-ovog ministra finansija Amidžića, a Trojka ga je jednoglasno i sa oduševljenjem podržala i to nakon što je Dodikovom SNSD-u prepustila i Upravu za indirektno oporezivanje!?
Zato je krajnje licemjerno optuživati SDA i od nas tražiti da mi pokrećemo smjene kadrova SNSD-a, koji je izbor Trojke i kojem se Trojka „prodala“ za nekoliko fotelja, uključujući i onu Konakovićevu.
I kako su se to baš sada, kada se ljulja fotelja jednom od Trojkinih ministara (Konakoviću) Magazinović i Čudić sjetili zaštite interesa države, interesa Bošnjaka, interesa građana i važnosti EU puta na koji su nas s „promijenjenim“ Dodikom poveli upravo trojkaši?
Kao da je Dodik bio drugačiji u ono vrijeme kada su mu stranački šefovi Trojke trčali na noge u Bakince i kada su oduševljeno ulazili u koaliciju s njim te glasali za sve njegove kadrove.
Sada, kada je tokom dvije godine „idilične“ vlasti Dodik iskoristio Trojku kao „izvođače radove“ u ostvarivanju njegovih antidržavnih ciljeva, Trojka se pokušava jeftinim spinovima u javnosti predstaviti kao njegov najveći protivnik, kako bi licemjerno pokušala spasiti svoj potpuno urušeni imidž u javnosti.
Sve navedeno krajnje vjerodostojno odslikava svu tragičnost Trojkine političke beskrupuloznosti, njihove epohalne političke kratkovidosti i po državu pogubne misije koju je Trojka prihvatila.
