| Autor: Branimir Galić
Nije riječ samo o preklapanju interesa, nego o duboko isprepletenom savezu politike i religije.
Godinama se u javnosti, osobito u hrvatskim i srpskim političkim i intelektualnim krugovima, postavljalo pitanje odnosa Stranke demokratske akcije (SDA) i Islamske zajednice u BiH. Je li SDA političko krilo Islamske zajednice, ili je pak Islamska zajednica vjersko krilo SDA?
Ova dilema pojavljivala se sporadično od samog osnutka SDA početkom devedesetih, no nikada nije do kraja razjašnjena. Dok su jedni tvrdili da je riječ o dvije različite sfere, odvojene po definiciji ustroja sekularne države, drugi su ukazivali na preklapanja; u kadrovima, u retorici, u simbolima. Danas, tri desetljeća nakon rata, čini se da odgovor dolazi sam od sebe. Povod je skup koji Islamska zajednica organizira povodom stote obljetnice rođenja Alije Izetbegovića.
„Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ BiH“, u sklopu programa Tezkirtname, priređuje znanstveni skup „100 godina rođenja Alije Izetbegovića“.
Dakle, nije SDA ta koja organizira (ili barem nekakav institut, sveučilište, katedra za ovo ili ono…), već Islamska zajednica. I tu dolazimo do ključne točke, potvrde da se vjerska institucija stavlja u funkciju izgradnje političkog narativa.
Argument s Deftera hefte
Na Facebook stranici Defter hefte, ovakav potez Islamske zajednice ocijenjen je vrlo jasno:
„Podatak da ovaj skup organizira Islamska zajednica dokazuje da Alija Izetbegović nije bio nikakav ‘prvi predsjednik RBiH’, već islamist koji je najveće zlo nanio Bošnjacima!“
Ovdje se otvara dvostruka dimenzija: s jedne strane, pokušaj da se Aliju Izetbegovića kanonizira kao „državnika i oca nacije“, a s druge, kritički pogled iznutra, koji upozorava da je riječ o čovjeku čija je politička vizija BiH bila duboko prožeta islamističkim idejama.
Ako Islamska zajednica sama, dakle institucionalno, preuzima organizaciju ovakvih skupova, tada više nema prostora za dilemu. Nije riječ samo o preklapanju interesa, nego o duboko isprepletenom savezu politike i religije koji nije svojstven zapadnom civilizacijskom krugu.
Zakašnjeli nacionalizam
Već sam 2018. godine u kolumni obavljenoj na Hrvatskom Medijskom Servisu (HMS) pod naslovom „NEĆE MOĆI: Bošnjaci i zakašnjeli fenomen formiranja jednonacionalne države preko leđa Hrvata u BiH“ pisao o procesu nacionalne afirmacije Bošnjaka.
Isticao sam tada da se radi o fenomenu zakašnjelog formiranja nacije, koja tek nakon 1968. i ustavnih amandmana iz 1971. dobiva formalni status, a 1993. prihvaća naziv Bošnjaci. No politički, taj je proces, barem za Bošnjake, ostao u 19. stoljeću, u pokušaju da se nacionalno pitanje pretvori u državno pitanje i stvori jednonacionalna država (upravo na sličnim osnovama kako smo imali za vrijeme proljeća naroda i različitih prevrata i političkih afirmacija diljem Europe oko 1848. godine).
SDA je bila ključni instrument tog procesa, a Islamska zajednica davala mu je duhovnu i ideološku potporu.
O tome svjedoči i činjenica da su pojmovi „otac nacije“ i „vođa muslimana“ u percepciji bošnjačke političke elite neodvojivi od imena Alije Izetbegovića.
Islamska deklaracija kao program
Da bismo razumjeli dubinu ove veze, potrebno je podsjetiti na Islamsku deklaraciju, programski manifest Alije Izetbegovića.
General Slobodan Praljak, u svom osvrtu na ovo djelo, precizno je detektirao njegovu srž: „Islamska deklaracija Alije Izetbegovića i društva koje je vodilo muslimansku politiku u BiH jest isto što i Mein Kampf, fundamentalno radikalna, netolerantna, opasna i militantna misao i program.“
Praljak podsjeća da je deklaracija objavljena tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća u 200.000 besplatnih primjeraka. U njoj stoje rečenice koje ne ostavljaju prostora za interpretacije:
- „Nema mira i koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.“
- „Islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast.“
Takva ideologija postala je platforma SDA, a Islamska zajednica bila je, i ostala, nositelj duhovnog legitimiteta.
Patriotska liga, od vjere do oružane formacije
SDA je, podsjetimo, vrlo brzo nakon osnutka formirala i svoju vojnu strukturu: Patriotsku ligu. Praljak je s pravom pitao: „Tko je otac Patriotske lige? Je li ta tajna vojna organizacija formirana u okviru SDA?“ Odgovor je potvrdan. Patriotska liga nije bila samo spontana samoorganizacija, nego logičan nastavak programa Islamske deklaracije.
Time je zatvoren krug: vjera (Islamska zajednica), politika (SDA), vojska (Patriotska liga). Model koji jasno ukazuje da nije riječ o modernoj sekularnoj državi, nego o pokušaju uspostave islamskog političkog projekta u srcu Europe.
Šutnja koja traje
Praljak je upozoravao da je razvoj svake pogubne ideje; nacističke, komunističke, islamsko-fundamentalističke razmjeran šutnji i kukavičluku koji ga prate. Taj kukavičluk vidljiv je i danas, u nespremnosti međunarodne zajednice da se suoči s činjenicom da Islamska zajednica, kroz institucionalno djelovanje, promiče političku ideologiju jedne stranke i jednog vođe.
Umjesto da bude vjerska institucija svih muslimana u BiH, Islamska zajednica se svrstava u politički tabor. Time sama potvrđuje ono što su mnogi godinama tvrdili, da SDA i IZ BiH nisu dvije odvojene strukture, nego dvije strane iste medalje.
Posljedice po Hrvate i samu BiH
Za Hrvate u BiH ovo nije samo pitanje povijesne analize. To je pitanje današnjice i sutrašnjice.
U već spomenutoj kolumni iz 2018. pisao sam kako bošnjačka politička elita, u pokušaju da riješi svoje nacionalno i državno pitanje, prvo udara na Hrvate koji su najmalobrojniji konstitutivni narod. SDA i njeni sateliti koriste nakaradni i neustavni Izborni zakon BiH da nameću „hrvatske“ predstavnike, kontroliraju Federaciju i da stvaraju paralelne strukture u Sarajevu (uzgred rečeno, ovaj proces je usporen nakon 2023. godine izbacivanjem SDA iz vlasti, ali je izvjesno da će ta stranka „pomesti“ bošnjačku konkurenciju na izborima 2026. i biti nezaobilazan politički faktor pri formiranju vlasti i, što bi Dodik kazao, bošnjačke političke reprezentacije).
Danas, kada Islamska zajednica preuzima organizaciju skupova u čast Alije Izetbegovića, to se samo uklapa u širu sliku, potvrđuje da je riječ o projektu koji traje desetljećima i koji nema namjeru stati.
Dileme više nema
Dilema „je li SDA političko krilo Islamske zajednice ili je Islamska zajednica vjersko krilo SDA“ danas više ne postoji. Skup u povodu stote obljetnice rođenja Alije Izetbegovića, organiziran od strane Islamske zajednice, razotkrio je istinu: to su dvije rore istog auspuha. Jedno političko, drugo vjersko – ali oba u funkciji istog cilja.
Alija Izetbegović, kojeg se želi predstaviti kao „prvog predsjednika“ i „oca nacije“, u stvarnosti je bio ideolog islamizma, autor Islamske deklaracije i čovjek čija je politika nanijela nesagledive posljedice, ne samo Hrvatima i Srbima, nego i samim Bošnjacima. Vrijeme je da se to jasno kaže.
Izvor: HERCEGOVAČKI PORTAL
