Podnošenjem ostavke premijera Nihada Uka jučer je pala Vlada Kantona Sarajevo.
Nakon stravične saobraćajne nesreće koja se dogodila prošle sedmice u kojoj je iskakanjem tramvaja iz šina život izgubio mladić Erdoan Morankić, a djevojka Ella Jovanović je teško povrijeđena, Vlada Kantona Sarajevo našla se pod pritiskom javnosti.
Organizirani su i protesti oba dana vikenda, a članovi Vlade u ostavici bili su u stalnom zasjedanju.
Navodno je ministar saobraćaja KS Adnan Šteta (SDP), čovjek koji je proteklih nekoliko godina doslovno proveo uz trasu rekonstrukcije pruge u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, prvi ponudio svoju ostavku, no u tome ga je pretekao premijer Nihad Uk (Naša stranka) istakavši kako mu je “poruka građana, posebno mladih, važnija od lične funkcije”.
Zakonom o Vladi Kantona Sarajevo predviđeno je da, ukoliko premijer podnese ostavku, smatra se da su svi članovi Vlade učinili isto, pa je potrebno da Uk svoju pismenu ostavku dostavi predsjedavajućem Skupštine KS kako bi ona bila potvrđena na prvoj narednoj sjednici.
Iako u ostavci, premijer i svi članovi vlade nastavit će obavljati funkcije u tehničkom mandatu sve do imenovanja nove vlade.
Da bi nova Vlada KS bila imenovana potrebno je imati prostu većinu u Skupštini, odnosno najmanje 18 zastupnika od njih 35, kako bi predsjedavajući Skupštine predložio novog mandatara.
Budući da Trojka (Narod i pravda, SDP i Naša stranka) sama po sebi nije dovoljna, potrebni su im samostalni zastupnici, jer se vlast ovog bloka uglavnom temelji na slaboj većini.
Blok oko SDA može doći blizu većine za formiranje nove kantonalne vlade, ali je realno postaviti pitanje zašto bi se takvo nešto dogodio u izbornoj godini.
Matematička mogućnost za formiranje nove većine postoji, ipak, politička realnost govori da je scenarij dugotrajnog tehničkog mandata mnogo izgledniji.
Ostavke nisu ništa novo za Nihada Uka. On je, naime, već jednom podnio ostavku 2023. godine, kada je istovremeno bio premijer u ostavci i mandatar za izbor nove Vlade Kantona Sarajevo.
Tada se radilo o političkim preslagivanjima unutar većine u Skupštini Kantona Sarajevo, dok je nova ostavka rezultat pritiska javnosti kojim se propituje stabilnost vlasti.
Dakle, drugi put u jednom mandatu kantonalna vlada prelazi u tehnički status, što predstavlja nastavak političke nestabilnosti aktuelne vlasti koja ne uspijeva održati kontinuitet.
Vlada je pala, ali vlast suštinski možda neće jer 18 ruku nove većine barem zasada, ostaje više teorijska mogućnost u momentu kada politička odgovornost mora dodatno pročistiti interese građana na izborima koji dolaze
