Analiza o simbolici izbora Sabine Čudić za predsjednicu Naše stranke i njenom političkom potencijalu da redefinira liberalno građansku scenu u Bosni i Hercegovini.
Da li će 11. oktobar 2025. biti važan dan za Bosnu i Hercegovinu i partije lijevo građanskog spektra, pitanje je na koje odgovor zna samo Sabina Ćudić.
Na današnjem kongresu Naše stranke za predsjednicu je izabrana upravo ona.
Na prvu, vijest da je predsjednica jedne male liberalne stranke postala Sabina Ćudić može se učiniti nevažnom.
Ankete – Našoj stranci ne predviđaju svijetlu budućnost, ali upravo zato ovaj izbor može biti velik, a možda i posljednja šansa za liberalnu ljevicu u Bosni i Hercegovini.
Jer Sabina Ćudić ima sve pretpostavke da bude ozbiljna i velika političarka, nešto što domaća scena već odavno nema.
Od danas pa do izbora na novu će se predsjednicu sručiti gomila prljavštine, od centra prema desnici. No, to neće ozbiljno uzdrmati njenu političku karijeru.
Ko je zapravo Sabina Ćudić?
To pitanje posljednjih godina u Google pretraživačima postavljaju gledaoci BN-a ili Federalne televizije, nakon što u njihovim emisijama redovno deklasira protivnike ili briljira u intervjuima.
Sabina Ćudić je dugogodišnja funkcionerka Naše stranke koja nikada nije obnašala izvršnu vlast. Nakon sedam godina učešća stranke u različitim nivoima vlasti, politički protivnici joj s pravom postavljaju pitanje — zašto nikada nije preuzela odgovornost?
Bivše stranačke kolege optužuju je da je godinama iz sjene vodila stranku, ali bez formalne funkcije teško je tražiti odgovornost.
Šta mora učiniti Sabina Ćudić?
Poperovskim rječnikom — mora napraviti revoluciju u politici, u načinu vođenja stranke, u samom poimanju politike.
Treba jasno reći: ovo dosad je bilo loše.
Vrijeme je za nova pravila i potpuno nove paradigme.
Jer od samog početka preuzimanja vlasti „Trojke“ stvari su krenule loše.
Država koju su ranije stranke pretvorile u stranačku, nastavila je biti stranačka.
Najbolji primjer za to bila je smjena direktora Skenderije, Amera Kape, za koga su svi uposleni tvrdili da radi izvrstan posao.
Nije bilo važno je li bio u SBB-u ili HDZ-u, važno je da je radio dobro. Njegova smjena pokazala je da je i Naša stranka pristala na logiku stranačke države.
Kako se postaje premijer i ministar u Trojci?
Ostalo je nejasno po kojim kriterijima su imenovani ministri i premijeri.
Nakon sedam godina vladavine „Trojke“ u Kantonu Sarajevo znamo tek za dva poteza vrijedna pažnje – uvođenje porodiljnih naknada i velike reforme javnog prijevoza koje je proveo ministar Adnan Šteta.
Istina, Sabina Ćudić pokušala je spriječiti davanje Miloradu Dodiku četvrtog delegata u Dom naroda, ali bezuspješno. Reagirala je i na aferu otkazivanja Samita lidera Zapadnog Balkana.
Jer odnos vlasti prema medijima temelj je društva za koje se Naša stranka zalaže.
A šutjelo se dok su desetine novinara bile meta napada i uvreda od strane koalicionog partnera Dine Konakovića. Nije se oglasila ni kad je njena stranka medijima slala upute kako izvještavati o ministru optuženom za korupciju.
Odnos prema medijima pokazao se nejasnim i kada je brzopleto zaprijetila tužbom novinaru zbog pogrešne informacije o panelu u SAD-u. To se, naravno, rješava onako kako je i uradila kasnije — izvinjenjem i prihvatanjem isprike.
U Vladi Kantona Sarajevo Naša stranka ima ministre čija bi bahatost mogla poslužiti kao ogledni primjer Dodikovim kadrovima. Od njih se treba jasno ograditi i — ako treba — smijeniti ih.
Ima li Naša stranka budućnost? S kim?!
Sabina Ćudić ima mogućnost da odredi budućnost — ne samo svoju, nego i zemlje.
Prvo i najvažnije, mora odlučiti:
Hoće li Naša stranka ostati stranka malog broja ljudi ili će se otvoriti mladim generacijama koje u njoj vide lice Bosne i Hercegovine u kojoj žele živjeti?
Ima tu pametnijih, obrazovanijih, sposobnijih i ljepših od nje, i to mora biti u redu. To je prva odluka od koje će zavisiti sve ostale.
Tomašević kao primjer
Naša stranka bi kao ogledni primjer trebala uzeti zagrebački Možemo!, tačnije Tomislava Tomaševića.
To je politika bez viška riječi i ideoloških ratova koji mlade ne zanimaju Da Tomašević zna da mlade zanima povratak Trga maršala Tita, odmah bi ga vratio.
Ali mladi o Titu znaju onoliko koliko likovi iz pjesama Damira Avdića.Na sreću, u Sarajevu još postoji konsenzus oko Tita.
Ali izbjegavanje ideoloških tema ono je što nova predsjednica mora naučiti.
Ono glavno što treba preuzeti od Tomaševića jeste nulta tolerancija na korupciju i stručnost kao jedini kriterij.
Naša stranka ima mali broj stručnih ljudi, ali ima ogroman broj mladih profesionalaca širom svijeta koji bi rado zaigrali u timu koji vodi Sabina Ćudić.
Hoće li ih pozvati – ovisi o njoj.
Navika „raje iz kafane“ nije mala prepreka, ali se može prelomiti.
Priznati greške vlasti i izviniti se, to je nešto neviđeno na ovim prostorima.
„New York Times“ je najveći medij na svijetu upravo zbog broja izvinjenja čitateljima.
Neradna nedjelja mora biti stvar stručnjaka, a ne ministra Hrnjićevića i njegovih objašnjenja koja više liče na skečeve Zorana Kesića.
Nije politika debatni klub
Kao nova predsjednica, Sabina će često gostovati na televizijama ,i to jeste njen adut.
Ali ako, nakon što pošalje vrijednosne poruke, ne ponudi konkretne i ostvarive projekte, mogla bi nestati prije početka glavne radnje – kao naši glumci u holivudskim blockbusterima.
Nada i vizija Sabina Ćudić može biti prilika da zadržimo najveće bogatstvo ove zemlje – ljude.
Ukidanje stranačke države, stručnost i vrijednosti zapadnog društva — to su temelji politike koja može privući mlade.
Zato je izbor Sabine Ćudić, i njena odluka hoće li biti ozbiljna liderka ili najbolja debatantica u kafanskoj politici, presudan ne samo za nju, nego i za cijelu zemlju.
Jer u ovoj priči niko drugi nije bitan. Radi se samo o Sabininom izboru
Analiza o simbolici izbora Sabine Čudić za predsjednicu Naše stranke i njenom političkom potencijalu da redefinira liberalno građansku scenu u Bosni i Hercegovini. (Tačno.net)
