Plebiscitarna podrška potezu Zijada Krnjića u bošnjačkom dijelu javnosti otkrila je njezin čvrst zahtjev za odlučnim i jasnim političkim koracima.
Krnjić je danas u Banjoj Luci glasao protiv usvajanja Pravilnika za novi granični prelaz Gradiška, insistirajući da se najprije usvoji odluka o raspodjeli prihoda od PDV-a, kako bi se nadoknadila šteta koju Republika Srpska nanosi Federaciji BiH. Tek nakon toga bio je spreman dati saglasnost na novi Pravilnik o sistematizaciji, nužan za otvaranje prelaza.
Usvajanjem ove odluke RS bi Federaciji BiH morala isplatiti oko 120 miliona KM.
Nakon sjednice Zijad Krnjić se ponio dostojanstveno i smireno je odgovarao na provokacije novinarke, dok je državni ministar finansija Srđan Amidžić, vidno iznerviran, govorio o “nemogućnosti suživota” i tvrdio da je BiH “neodrživa država” (kao da se on pita da li je ona održiva ili nije).
U suštini, Krnjić koristi metode koje omogućava čak i ohrabruje dejtonski sistem, obilježen raznim mogućnostima ulaganja veta. Dakle, to je sistem u kojem ucjene, zavrtanje ruku, uslovljavanja, pritisak, igra nerava, itd, nisu izuzetak već pravilo.
Svaki put kada je Milorad Dodik želio nešto postići, posezao je za blokadama. Dragan Čović je četiri godine držao Vladu FBiH u tehničkom mandatu. Primjera je bezbroj, a nerijetko je bošnjačka strana pravila ustupke — često po cijenu loših kompromisa.
Ovo bi ostala tek mala vijest za političke entuzijaste da Krnjićev potez nije dobio plebiscitarnu podršku javnosti, iako ne i politike.
Od svog člana UO distancirao se premijer FBiH Nermin Nikšić, koji je izjavio da ga on nije imenovao i da ga ne može smijeniti.
Upravo se u toj distanci krije razlog tolikoj podršci: Krnjić je uradio ono što je mogao, a da pritom niko nije izgubio.
Stari granični prelaz funkcioniše, ljudi putuju, roba cirkuliše. Štetu će osjetiti jedino oni koji se spremaju “svečano otvoriti” prelaz koji realno nije upotrebljiv.
Bošnjaci su dugo čekali potez koji će im dati osjećaj da su stvarna vlast u svojoj državi, da se i njihov glas računa. Krnjićev potez podsjeća na gotovo zaboravljenu činjenicu: da se ništa u ovoj državi ne može odlučiti bez Bošnjaka.
Potez koji nije populističko slikanje, snimanje spotova, otvorena pisma i besmislene inicijative. Na kraju su ga dočekali od najmanje očekivane osobe: člana Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje, koji samo traži da se naplati dug.
Slično oduševljenje izazvao je i nedavni postupak pripadnika specijalne policije MUP-a ZDK, kada su na utakmici BiH – Rumunija na Bilinom Polju udaljili gostujuće navijače nakon provokativnog skandiranja.
Podrška zeničkim policajcima i podrška Krnjiću odraz su iste želje: da postoji država koja nije samo slika na zidu, nego sistem koji štiti novac, dostojanstvo i integritet svojih građana. Upravo zbog toga država i ima monopol sile i prikupljanja poreza
