Tri dana nakon prvih američkih i izraelskih udara na Iran, sukob se proširio na cijeli Bliski istok. Iranski osvetnički napadi dronovima i raketama pogodili su mete u više zemalja, a Europa i svijet s nelagodom promatraju može li se lančana reakcija preliti izvan regije.
Nakon početnih američko-izraelskih udara na ciljeve u Iranu, u kojima je ubijen i ajatolah Ali Hamenei, Teheran je uzvratio raketnim napadima i napadima dronovima na izraelske i američke ciljeve u regiji. Prema dostupnim informacijama, dronovi i rakete padali su u Kuvajtu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, Kataru, Omanu, Libanonu, na Cipru i u Jordanu.
Ocjenjuje se da je u sukob na različite načine uključeno oko 13 država, što prema analitičarima predstavlja opasnu fazu rata. U sukob se potom uključio i Hezbolah, koji je iz južnog Libanona pokrenuo napade na Izrael.
Napad na britanski vojnu bazu Akrotiri na Cipru ima posebnu političku i sigurnosnu težinu. Dužnosnici vjeruju da su bespilotne letjelice lansirane iz Libanona, odnosno da je britansku bazu napala militantna šijitska skupina Hezbolah, koju podržava Iran.
Za razliku od zemalja regije koje su već godinama dio nestabilnog sigurnosnog okruženja, Cipar je članica Europske unije, kojoj trenutačno i predsjeda. Time je sukob prvi put fizički dosegnuo europski prostor, što ga čini drukčijim od ostalih napada u regiji.
Grčka, Njemačka i Francuska obećale su pomoć Cipru u jačanju obrane. Grčka i Francuska poslale su mornaričke fregate, a Atena je dodatno pridonijela i borbenim avionom F-16. Iranski ambasador u šapaniji Reza Zabib upozorio je da će njegova zemlja “napasti bilo koju američku bazu u Europi ako bude potrebno”. Poručio je da je Iran “zemlja sposobna reagirati”.
No Iran nema operativne interkontinentalne balističke projektile koji bi mu omogućili napad na zapadnu Europu. Domet od 2000 kilometara dovoljan je za pogađanje ciljeva poput Atene ili Moskve, ali nije dovoljan da bi Iran mogao dosegnuti teritorij srednje i zapadne Europe.
Postoje i drugi načini na koje bi Europa mogla biti uvučena u rat, ne samo kroz direktne napade na vlastiti teritorij.
Vanjskopolitičkog analitičara Denisa Avdagića pitao je Index.hr može li se sukob preliti na europski teritorij.
“U ovom trenutku ne vidim realnu mogućnost da se sukob izravno prelije na europski teritorij. No očito je da Iran pokušava proširiti rat i stvoriti što širi regionalni kaos. Gađanje britanske baze na Cipru pokazuje spremnost na širenje meta, iako Ujedinjeno Kraljevstvo formalno ne sudjeluje u operacijama.
Ako bi se nastavili napadi na britanske ili druge europske vojne baze, kao i na brodove koji prolaze Hormuškim prolazom, posebno neselektivno, to bi moglo povećati pritisak na europske države da reagiraju”, rekao nam je Avdagić.
“Takav razvoj događaja otvorio bi prostor za uključivanje pojedinih europskih zemalja, prije svega kroz pomorske operacije i zaštitu plovidbe. Ne očekujem jedinstven odgovor Europske unije, ali moguće je širenje kruga država koje bi se odlučile na konkretnije poteze”, rekao je Avdagić.
“Europske države imaju razvijena partnerstva i sigurnosnu suradnju s brojnim arapskim i zaljevskim zemljama. Ako bi se nastavili napadi na države koje formalno nisu uključene u sukob, to bi moglo proizvesti spiralu uključivanja i dodatno proširiti rat”, objasnio je.
Ističe da bi situacija mogla dobiti drukčiju dimenziju u određenim okolnostima.
“Ako bi se, primjer, u sukob aktivnije uključila Grčka, tada bismo mogli otvoriti pitanje iranskih kapaciteta dosega prema istočnom Mediteranu. No zasad su to prilično nategnute pretpostavke. Jedno je ono što Iran trenutačno radi u regionalnom okviru, a drugo bi bilo svjesno i izravno ciljanje država Europske unije”, kaže.
Otvara se i pitanje mogućih terorističkih prijetnji izvan izravne ratne zone.
“Postoje i spekulacije o mogućim simetričnim napadima putem takozvanih ‘spavača’ ili proxy mreža u različitim državama. Za takav scenarij trenutačno nema konkretnih dokaza, niti je Iran javno pozvao na takve akcije, ali u krizama ovakve vrste teško je u potpunosti isključiti takve mogućnosti.
Istodobno, treba imati na umu da velik dio iranske dijaspore čine protivnici režima, što dodatno komplicira procjene. Iran je i kroz ranije terorističke akcije djelovao posredno, kroz saveznike i tzv. proxy aktere, što je već viđen obrazac ponašanja”, objasnio je.
Dok se raspravlja o mogućim sigurnosnim scenarijima, dio posljedica već je vidljiv. Napadi na Iran naglavačke su okrenuli naftno tržište
