U Brčkom je za danas na Trgu mladih najavljeno mirno okupljanje srednjoškolaca povodom smrti tragično nastradalog sugrađanina Erdoana Morankića.
O izostanku službene reakcije Brčko distrikta, aktivizmu mladih, te sistemskim propustima koji su ogoljeni nakon tragedije u Sarajevu, u programu N1 televizije govorila je aktivistkinja i pravnica Ana Kotur-Erkić.
Komentarišući činjenicu da u Brčkom, uprkos gubitku mladog i talentovanog umjetnika, nije proglašen dan žalosti niti su se zvaničnici pojavili na komemoraciji, Kotur Erkić je istakla duboko nerazumijevanje za reakciju zajednice.
“Prije svega treba krenuti od korijena situacije. Dvoje roditelja se odlučilo da svoje dvoje djece pošalje u Sarajevo na školovanje iz razloga što u Brčkom nemaju one uslove koje bi trebali da imaju za normalan život i studiranje. Pošaljete djecu u Sarajevo i onda vas dočeka da vas neko nazove na telefon i kaže da vašeg djeteta više nema, a da zajednica iz koje ste poslali to dijete apsolutno ne odreaguje na ono što je u tom trenutku situacija. Sarajevo je imalo dan žalosti. Dobro, desilo se u Sarajevu, mogu da razumijem. Ali, s druge strane, ne mogu ničim opravdati da niti jedan činovnik Brčko distrikta ne samo da nije podnio inicijativu da se proglasi dan žalosti, nego se nisu pojavili ni na komemoraciji tom djetetu”, kazala je Kotur-Erkić.
Dodala je da su na komemoraciji bili samo obični građani, dok su funkcioneri izostali.
“U Sarajevu postoji inicijativa, a u Brčkom čekamo deset dana, u trenutku kad se sve desilo, da bismo izašli kao ljudi i rekli da nam je žao. Meni to, sa građanskog aspekta – kojeg Brčkom svakako nedostaje – ne može biti jasno i ne mogu to sama sebi objasniti. Mogu razumjeti i roditelje, iz prostog razloga što sam i sama izgubila dijete i znam kako prolaze različite faze nakon toga. Ali s druge strane ne mogu razumjeti zajednicu koja nije rekla: čekajte, postoje ljudi koji sada ovdje kod nas pate i mi treba da budemo glasni baš zbog njih, i iz ključnog razloga da podsjetimo da se nikome više ne smije ovako nešto desiti”, navela je Kotur-Erkić.
O porukama na transparentima i odmazdi struktura
Govoreći o današnjem okupljanju na kojem su transparenti zabranjeni, aktivistkinja je otkrila šta bi pisalo na onom koji bi ona nosila.
“Na današnjem transparentu bi pisalo: ‘Kome ste slali djecu i gdje?’ Odnosno: ‘Kome mi da šaljemo djecu?’ Ili eventualno: ‘Ja ne želim da rodim dijete koje će postati Erdoan.’ Iz prostog razloga što je to poruka zajednici. Želim da moje dijete sutra, ako ga budem imala, odrasta u sigurnoj zajednici, u zajednici koja mu daje jednake mogućnosti. A s druge strane, mislim da se u trenutku kad sam ja sjela pred Skupštinu desilo to da je odmazda vodećih struktura postala samo snažnija. I da su oni tihi glasovi koji su mi šaptali sa strane – da tek tada neću dobiti posao – odnosno oni direktni glasovi koji su non-stop dolazili da provociraju situaciju u kojoj sam bila, negdje odnijeli pobjedu nad našom građanskom sviješću da imamo pravo da kažemo”, kazala je Kotur-Erkić.
Iako žali što transparenata danas neće biti, izrazila je sreću zbog novih generacija:
“Ne vidim da se u Sarajevu desio ijedan transparent koji je na bilo koji način bio takav da ne poštuje tragediju. Samo sam sretna jer neki novi klinci koji dolaze razumiju da njihov glas vrijedi. Dakle, nije bilo situacija u kojoj su oni na bilo koji način uvrijedili žrtvu, njenu porodicu ili bilo koga trećeg – tražili su odgovornost.”
Izvještavanje o povrijeđenoj djevojci i prepreke sistema
Kotur-Erkić, kao stručnjakinja za prava osoba s invaliditetom, osvrnula se i na medijsko izvještavanje o teško povrijeđenoj djevojci, kojoj je nakon nesreće amputirana noga.
“U medijskom izvještavanju o tragediji, s fokusom na djevojku koja se u ovom trenutku oporavlja, imali smo situaciju da mediji izvještavaju na način da je ona ‘ostala’ ili ‘postala invalid’. Mi tom djetetu zapravo nismo dali mogućnost ni da se adekvatno suoči, jer morate biti svjesni da živimo u 21. vijeku, u situaciji u kojoj će to dijete sutra iz bolničkog kreveta pratiti sve ono što je pisano o njoj i u njeno ime. U tom smislu sam stvarno ogorčena, zato što to dijete ima pravo na život koji je nekako sačuvan. Ima pravo na ponovni život poslije svega što se desilo i najbolju šansu koju joj trebamo pružiti”.
Upozorila je i na realne probleme koji slijede:
“Znam gomilu prepreka s kojima će se ona suočiti. Počevši od proteza, koje neće biti adekvatne njenom dobu i njenoj realnoj životnoj potrebi. One su kreirane tako da budu najjeftinije, najpovoljnije za fondove zdravstvenog osiguranja, a ne da odgovaraju krajnjoj potrebi korisnika. Pri tome, ono što njoj bude potrebno od ortopedskih pomagala najčešće je vrlo skupo, preskupo za normalne životne uslove u BiH. A s druge strane, to dijete treba priliku da se suoči s traumom koja se desila i da je prevaziđe na najbolji mogući način. Njen život nije završio – njen život tek treba ponovo da počne.”
Kritikovala je i javne servise zbog manjka etike, ali je branila djecu koja su na protestima koristila crteže.
“Ta djeca su samo odraz onoga u čemu odrastaju, odnosno percepcije invaliditeta koju Bosna i Hercegovina ima. Ja njih ne mogu kriviti. Njihova mladost im dozvoljava da budu, u neku ruku, dvosmisleni. Dok medijima to, naravno, nije dozvoljeno”, istakla je Kotur-Erkić.
Poziv roditeljima: “Prestanite biti hrčak u točku“
Na pitanje o ulozi roditelja u borbi mladih, Kotur-Erkić je poslala snažnu poruku:
“Ova djeca moraju da nas podsjete da smo ih zapravo odgajali, odnosno da smo težili da ih odgojimo tako da razumiju šta je bajka, a šta realnost, da razlikuju laž i istinu i, konačno, da se bore za one vrijednosti koje kao civilizacija treba da baštinimo. Ono što roditelji u ovom trenutku u Bosni i Hercegovini – uključujući i mene, jer ja danas ljudski hoću da izađem za to dijete iz prostog razloga što smatram da je to moja ljudska dužnost – moraju da shvate jeste da se prestanemo praviti ‘hrčkom u točku’ koji se vrti i da se prestanemo svoditi samo na trku za obezbjeđivanje osnovnih ekonomskih uslova, u trenucima kada nas naša djeca trebaju na drugačiji način.”
Naglasila je da sistem mora služiti građanima koji ga plaćaju.
“Ako ne stanemo na riječ sistemu koji ne odgovara svojim građanima – građanima koji ga plaćaju, građanima koji ga stvaraju, građanima koji ga servisiraju – ne možemo očekivati da će bilo koje drugo dijete s pravom moći očekivati bolju budućnost u BiH. Može vam se ne sviđati država, može vam se ne sviđati sistem, ali ste dužni da to javno kažete i da tražite bolje i za sebe i za svog komšiju”, mišljenja je naša sagovornica.
Inicijativa za Gradsku galeriju u Brčkom
O samom zahtjevu skupa i onome što bi vlasti trebale uraditi, Ana Kotur Erkić ima jasan prijedlog.
“U ovom trenutku je zakašnjela reakcija vlasti u bilo kom smislu i besmisleno je postaviti bilo koji zahtjev osim sigurne budućnosti za svako dijete iz Brčko distrikta. Iz prostog razloga što, evo, oduzeli ste nam pravo da živimo u svom gradu, da se školujemo u svom gradu. Pretvarate fakultete ovog grada u štampariju diploma, faktički u prodavnice diploma. Mi na to ne pristajemo, jer postoje djeca koja žele stvarnu akademsku budućnost. S druge strane, onaj zahtjev koji bih ja lično uputila – ali nisam u organizaciji i ne želim da utičem na zahtjev organizatora – jeste da se Gradska galerija Brčkog zove po Erdoanu Morankiću”, dodala je.
Pojasnila je da bi to bio smisleniji podsjetnik od imenovanja mjesta stradanja.
“Jer ako to dijete već nije dobilo mogućnost da se školuje i gradi kao umjetnik u Brčkom, onda valjda trebamo imati tačku koja će biti podsjetnik, opomena i, u krajnjem slučaju, svjetlo za neke nove klince, nove umjetnike koji će doći”, istakla je Kotur-Erkić.
Epilog nesreće i “žrtvovanje” vozača
Komentarišući podatak da kamera u tramvaju nije radila mjesecima, aktivistkinja je upozorila na opasnost od prebacivanja cjelokupne krivice na pojedinca.
“Ja sam potpuno uvjerena da i ovdje postoji pokušaj ‘žrtvovanja’ vozača u datoj situaciji. Dakle, da se krivica stavi na jednog čovjeka koji objektivno jeste odgovoran za to što je vozio. Međutim, ako nije mogao da spriječi nesreću – a najvjerovatnije nije mogao – njegova odgovornost se pravno tu poništava. I ja bih, u tom smislu, kao građanka tražila da se nastavi istraživati, jer vjerovatno postoje alternativne metode, poput kamera sa ambasada i s nekih drugih građevina, koje bi dale dovoljno osnova da se situacija dodatno istraži. Ja ću podsjetiti da je bilo pokušaja žrtvovanja određenih krivaca i u slučaju Dženana Memića i u slučaju Davida Dragičevića. Dakle, to su stvari koje smo mi već vidjeli”, podsjetila je.
Na kraju je poručila da procedure moraju štititi zajednicu, a ne služiti kao prazno slovo na papiru.
“Ne možemo mi procedure upodobljavati sebi, jer se ne tiču nas i ne proizvode posljedice samo za nas – da nam se sviđa ili ne sviđa nešto. Moramo voditi računa da one štite zajednicu. Procedurama se štite i oni koji su odgovorni od većeg stepena odgovornosti. A zahvaljujući tome što procedure nisu ispoštovane, sada imamo mnogo viši stepen ljutnje nego što bismo imali u situaciji da je za dva, tri ili pet dana neko utvrdio sve okolnosti slučaja”, zaključila je Kotur-Erkić koja je pozvala sve sugrađane da danas u 12:30 budu na Trgu mladih u Brčkom kako bi iskazali saosjećanje, ali i podsjetili institucije da su tu da rade za građane.
