Psihoanaliza: Braco i Seka sužavaju naš svijet, dok Vučić svoj ‘svet’ želi širiti

A sa druge strane Sekine palanke, postoji drugačiji svijet, mnogoznačan i u bojama, u kojem ljudi imaju tendenciju da budu ličnosti.

Želim da se opet podsjetimo tvrdnji psihologa i nobelovca Kahnemana.

Prosječna individua ima sklonost ka stabilnosti. Čovjek zbog odbojnosti prema gubitku, mnogo češće daje prioritet stabilnosti, a ne promjeni. Kada bira između postojećeg stanja i alternative koja uvijek u nekim elementima donosi prednost, a u nekima nedostatke, on najčešće bira status quo.

Tipično, prednosti alternative se doživljavaju kao dobici, a neodostaci kao gubici. Zbog odbojnosti prema gubicima, sam gubitak se čini mnogo većim nego dobitak, tako da čovjek češće bira status quo. Ljudska nestabilnost u sklonostima rezultira tendencijom ka stabilnosti.

Favoriziranje stabilnosti u odnosu na promjenu, prilagođavanje postojećem i odbojnost ka gubitku su ljudska odbrana od budućeg žaljenja što sve smanjuje privlačnost alternative.

Stabilnost se ovdje treba shvatiti isključivo kao zadržavanje postojećeg stanja, odbijanje talasanja i promjene.

Tamo gdje su oluje i kataklizme, izazvane ljudskim porivom za bespogovornom dominacijom, pokoljem i pljačkom, još uvijek vividne u sjećanjima i lako se mogu pretvoriti u nove prijetnje, tu ljudi u značajnom broju teže ka zadržavanju postojećeg stanja.

To je jedan od razloga zašto narodi BiH, sve ove godine, imaju iste političke horde na vlasti. Naravno, postoje i drugi značajni razlozi i uzroci, mnogo puta ranije elaborirani i slabo akceptirani, koje ovdje ne dotičemo.

Siguran sam da je ovog oktobra 2022. godine, promjena potrebna i da je napokon moguća!

Postoje periodi i situacije kada se mora odlučiti za promjenu i krenuti protiv etabliranog modela, čak i po cijenu gubitka. U našem slučaju, gubitak je samo očit u Bracinom i Sekinom svijetu (zvuči kao Vučićev ‘srpski svet’, ali za razliku od Vučića koji bi svoj ‘svet’ da širi, pa kakav god on bio, ovaj dvojac naš svijet sužava na tačku singulariteta koja prijeti nekom budućom eksplozijom – zato ih treba mijenjati mirnim putem).

Držati se ustaljenog običaja radije nego biti ličnost, te težnja zadržavanju postojećeg stanja je izgleda jedan od naših udesa. Trebamo mijenjati našu sudbinu našom sopstvenom odlukom.

Ne dozvolimo da u Bosni vrijeme opet stane. Da bi opet vrijeme stalo, potrebno je nekritično prijanjanje ustaljenim i užarenim neuronskim krugovima palanačkog mozga koji su često samo posljedica uporno ponavljane laži o sopstvenoj važnosti i upornog negiranja realnosti svijeta.

‘…u svetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost.’, veliki R.K.

Ni taj zamašćeni predsjednik Hrvatske, kmetske duše i čerčilovskih oratorskih ambicija, koji se transformirao u verbalno čudovište moskovskih balkanskih projekcija, a ni Vučić i njegov stočarski eksponent preko Drine, nisu dovoljan razlog da napokon ne počnemo mijenjati našu sudbinu našim odlukama.

Pa, šta bude.