Nizom manifestacija u Unsko-sanskom kantonu obilježava se 30. godišnjica od formiranja 5. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Povodom godišnjice 5. Korpusa, brat rahmetli generala Izeta Nanića, Nijaz Nanić odlučio je na društvenim mrežama objaviti pismo koje je rahmetli general ostavio iza sebe, u jednom od svojih dnevnika.
Slijedi tekst Izetovog pisma:
Dana 4.6.95.g. primio sam koverat sa adresom: na ruke. Iznenadio me je sadržaj akta meni upućenog.
Uvrijedio me je i ponizio do nogu. Tog momenta izgubio sam snagu. Načelniku štaba Kulauzoviću sam rekao da primi Načelnika štaba 5. Korupusa Selmanovića i k-danta 506. Miljkovića, koji su tog dana dolazili u brigadu i da odreguliše ostale zadatke u brigadi. Otišao sam negdje da budem sam.
Nisam očekivao udarac s leđa, a još sam manje znao da toliko boli. Odlučio sam, ne pripadam ovom krugu, nemam prijatelja u onom gdje sam se potajno nadao da imam. Nemam podršku. Razmišljao sam, na jednoj strani sam bio „ja“, a na drugoj narod, država i borba. Gospodine Atife Dudakoviću, k-dante 5. korpusa, generale znam da ljudi mogu biti pokvareni i zli ali ne i prema prijateljima. Da sam samo ja u pitanju rekao bih vam da ste bezosjećajan i zao čovjek, da ste zlopamtilo, ali u pitanju je narod i država i to vam ne mogu reći, smoći ću snage, šutjeti i trpjeti i raditi u duhu naredbi.
Što je to zbog čega je sve zaboravljeno?
K-dante 5. korupsa, ja sam taj (uvažavajući vas i ostale) koji je kada je bilo najteže osvetljavao put pobjede i slobode, spašavao odbranu Spahića i Bihaća, poveo jedinice 5. korupsa u boj za Pećigrad, primio odgovornost odbrane i spašavanja već izgubljene Velike Kladuše, mnogo puta bio „uteg na vazi“ koji je donio pobjedu iz naizgled bezizlaznih i teških situacija koje smo više puta zajedno osjećali. Tačno, u svemu tome bilo je i grešaka, ali one su kao što reče naš predsjednik gospodin Alija Izetbegović kao rupe u siru, samo što nažalost neko vidi samo te rupe. Moram vam kazati da te greške nisu namjerne, a još manje zlonamjerne, naprotiv moja razmišljanja su bila usmjerena samo prema neprijatelju „četniku i izdajniku“, kako ga pobijediti i kako donijeti slobodu našem narodu, našoj državi R BiH. Sada dio energije trošim na emocije i razmišljanja kome i zašto smetam, da li je ovo samo uvod u ono što se spema, da li moram da se pazim i „svojih“..
Da li je moje vrijeme prošlo? Možda sam nepotreban? Šta znači rečenica „Ja ću srediti Nanića“ ? Zašto disciplinska mjera UKOR? Mogu samo da Vam kažem, da Vam bude na čast. Ja vama kao prijatelj izričem mjeru SRAM VAS BILO.
Nadam se da ćete je pravilno protumačiti i razumjeti. Vašu naredbu br. 07/10-50 od 1.6.95. neću pravdati, tražim da istu stavite van snage. Vaš ratni prijatelj
ZA SLOBODNU BiH Potpis: Izet Nanić
