Uzmemo li u obzir današnju vrijednost novca, vrhunac svih vremena iznosi oko 224 dolara.
Ubrzo nakon što su SAD i Izrael prvi put napali Iran 28. februara, analitičari su upozorili da bi rat mogao podići cijene nafte iznad 100 dolara po barelu.
Sada, manje od tri sedmice nakon početka sukoba, posmatrači tržišta ozbiljno razmatraju mogućnost da cijene premaše 150 ili čak 200 dolara.
Dana 9. marta cijena Brent sirove nafte – globalne referentne vrijednosti – dostigla je gotovo 120 dolara i nije pala ispod praga od 100 dolara od 13. marta.
Izraelski napad na iransko plinsko polje Južni Pars 18. marta, koji je izazvao iranske napade na naftna i plinska postrojenja u Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dodatno je povećao cijene sirove nafte u srijedu na više od 108 dolara po barelu.
Jedina prava tačka spora je koliko.
Referentne bliskoistočne sirove nafte poput Omana i Dubaija već su prešle prag od 150 dolara, tako da je 200 dolara već na vidiku, čak i ako ne za Brent i West Texas Intermediate. Koliko će nafta još rasti odavde gotovo u potpunosti ovisi o tome koliko će dugo Hormuški tjesnac ostati zatvoren – rekla je za Al Jazeeru Vandana Hari, osnivačica kompanije za analizu tržišta nafte Vanda Insights.
Nakon što je Iran proglasio tjesnac zatvorenim na početku sukoba i zaprijetio da će napasti sve brodove koji pokušaju proći, promet je gotovo stao.
Američki predsjednik Donald Trump nije uspio osigurati međunarodnu podršku za slanje pomorskog konvoja radi ponovnog otvaranja tjesnaca, dok se zemlje bore da postignu sporazum s Iranom o sigurnom prolazu. Samo je nekolicini brodova – uglavnom plovilima pod indijskom, pakistanskom, turskom i kineskom zastavom – dozvoljen prolaz posljednjih dana.
Iako su se zemlje obavezale osloboditi 400 miliona barela nafte iz strateških rezervi u koordinaciji s Međunarodnom agencijom za energiju, te rezerve ne mogu u potpunosti nadoknaditi prekid plovidbe tim pravcem.
Singapurska kompanija OCBC Group Research procjenjuje da se globalno tržište suočava s dnevnim manjkom od oko deset miliona barela, čak i kada se uzmu u obzir rezerve.
Analitičari Wood Mackenzieja prošle sedmice su rekli da bi Brent uskoro mogao dostići 150 dolara, te da 200 dolara nije „izvan mogućnosti“ u 2026. godini.
Iran je također spomenuo mogućnost rasta cijene nafte na 200 dolara, upozorivši prošle sedmice putem vojnog glasnogovornika da bi se svijet trebao „pripremiti“ za takav skok.
Strateške rezerve i dodatne količine mogu stabilizirati cijene ako tržište vjeruje da će ponuda zadovoljiti potražnju, ali ako bi protok kroz Hormuz bio ozbiljno poremećen duže vrijeme, cijene znatno iznad 100 dolara, pa i približavanje 200 dolara, su vjerovatne. U nekim aspektima, današnji uslovi mogli bi omogućiti još dramatičniji skok nego tokom Zaljevskog rata, s obzirom na veći udio globalne ponude koji je ugrožen i širu neravnotežu između ponude i potražnje – rekao je za Al Jazeeru Chad Norville, predsjednik industrijske publikacije Rigzone.
Cijene nafte od 150 dolara ili više snažno bi opteretile globalnu ekonomiju.
Međunarodni monetarni fond procjenjuje da bi svaki rast cijene nafte od deset posto, ako se zadrži tokom jedne godine, povećao globalnu inflaciju za 0,4 posto i smanjio ekonomski rast za 0,15 posto.
Najviša cijena Brent sirove nafte ikada iznosila je 147,50 dolara po barelu na vrhuncu globalne finansijske krize 2008. godine.
Uzimajući u obzir današnju vrijednost novca, taj vrhunac iznosi oko 224 dolara.
U četvrtak su Brent terminske cijene premašile 112 dolara, što je najviši nivo u više od sedmicu dana.
To bi utjecalo na inflaciju, rast, zaposlenost, a u nekim slučajevima izazvalo bi nestašicu ne samo goriva, nego i materijala poput gnojiva, plastike i slično.
Sasha Foss, analitičar energetskog tržišta u kompaniji Marex u Londonu, ponudio je optimističniji pogled, nazvavši mogućnost cijene Brenta od 200 dolara „prilično neobičnom“.
Foss je kao razloge za optimizam naveo značajno povećanje proizvodnje u različitim zemljama, uključujući SAD, Kanadu, Argentinu, Brazil i Gvajanu, kao i postojanje alternativnih ruta snabdijevanja, poput saudijskog naftovoda Istok–Zapad.
U pozadini rata između Rusije i Ukrajine već smo vidjeli da je lijek za visoke cijene povećanje proizvodnje u drugim dijelovima svijeta – rekao je Foss za Al Jazeeru.
Iako će cijene u velikoj mjeri zavisiti od nastavka plovidbe kroz Hormuški tjesnac, njihovu putanju će oblikovati i zakon ponude i potražnje na druge načine.
Kupci roba i usluga obično počinju smanjivati potrošnju kada cijene porastu iznad određene granice, fenomen poznat kao „uništenje potražnje“.
Iako je potražnja za naftom manje elastična nego za većinu roba jer ju je teško zamijeniti ili je se u potpunosti odreći, cijene bi se ipak mogle umjereno stabilizirati i početi padati nakon što pređu određeni nivo.
Niko ne zna koja je ta granica, ali bi mogla biti iznad prethodnog maksimuma od 147 dolara po barelu – rekao je za Al Jazeeru Bob McNally, predsjednik Rapidan Energy Group.
Koliko će cijene nafte rasti zavisit će od toga koliko će se brzo „dvije suprotstavljene tendencije – kupci koji po svaku cijenu traže ograničene količine naspram onih koji izlaze s tržišta smanjujući potražnju – međusobno uravnotežiti“, rekao je za Al Jazeeru Gregor Semieniuk, profesor javne politike i ekonomije na Univerzitetu Massachusetts Amherst.
