Milorad Dodik je opet u svom elementu – najavio je put u Izrael, gdje će se sastati s tamošnjim predsjednikom. Datum je već zakazan: 25. i 26. januar.
Kako on kaže, putuje s „više snage i volje nego ikada“. Naravno, važno je da i mi znamo koliko je on jak i voljan, dok obični ljudi gledaju svoj život koji, za razliku od njegovog rasporeda, ne ide po planu.
Ironija je neizbježna: jedan ide u Jeruzalem, s ciljem međunarodnih sastanaka i velikih planova, dok drugi pakuju kofere i gledaju u avionske karte. Dok on jača snagu i volju, narod jača strpljenje – ili barem pokušava. 9. januar, Dan RS-a, opet je poslužio kao pozornica za njegov govor o snazi, volji i ostanku na poziciji dok to narod želi. U stvarnosti, narod ionako želi da računi budu plaćeni, djeca školovana, a grijanje osigurano.
Dodikove poruke o putovanjima, snazi i diplomatskim planovima zvuče impozantno u medijima, ali praktičan učinak tih odluka svakodnevnom građaninu ostaje nevidljiv. Narod, između sastanaka i izjava, traži svoja mala rješenja – posao, bolju platu, mirnu zimu – a ne novi diplomatski let.
Zaključak je jasan: Dodik ide u Jeruzalem, gradi svoje priče o snazi i međunarodnom značaju, dok građani preuzimaju stvarni život i odlaze gdje mogu pronaći sigurnost i mir. Jedni planiraju sastanke, drugi planiraju karte za Njemačku. Bosanska realnost, jednostavno i ironično, nastavlja svoj tok – i bez Dodika, i pored njega.
