Krajnje šokantne i zabrinjavajuće poruke iz Sabora Republike Hrvatske, države članice Europske unije i NATO-a, mogle su se čuti jučer na posebnoj sjednici dvaju saborskih odbora na kojoj se raspravljalo o Bosni i Hercegovini.
Činjenica je da je pitanje bh. izborne reforme odavno postalo poligon za nacionalističko bildanje mišica u susjedstvu, kao i da se preko naše zemlje prelama “tvrda kohabitacija” Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, predsjednika i premijera te susjedne zemlje, ali poruke koje su se jučer mogle čuti gotovo svih strana političkog spektra, od krajnje desnice do ljevice, slikaju jednu krajnje zabrinjavajuću atmosferu u regiji.
Ratne pozicije
Ta “ratna pozicija” vanjske politike Hrvatske prema BiH, kako je ranije primijetila dr. Senada Šelo Šabić, gurnula je ovu zemlju u ćorsokak pokušaja da se po svaku cijenu nametne volja susjednoj, samostalnoj i, kako-tako, nezavisnoj zemlji.
Kada to nije prošlo, počelo se s prijetnjama kakve smo samo mogli vidjeti još mračnih devedesetih.
Takva politika je danas demaskirana i nameće krajnje zabrinjavajuća pitanja – šta je sljedeće?
Notorni Nino Raspudić zatražio je tako da se “dogovor” Bosni i Hercegovini “nametne vanjskopolitičkim pritiskom”, jer “bošnjačka strana nije spreman za dogovor”!?
Tonovi u kojima se u najvišem zakonodavnom tijelu Hrvatske pričalo o “političkom obezglavljivanju” i tobožnjoj “giljotini” bh. Hrvata, čime se potpuno lažnim informacijama žele izazvati emocije kod stanovništva u Hrvatskoj, najmanje je imalo veze s politikom jedne moderne i demokratske zemlje.
Je li cilj ovakvih poruka da se legitimira “sveti rat” protiv “nevjernika” u BiH?
“Smatram skandaloznim da jedino Hrvati nemaju televizijski program u Bosni i Hercegovini. Po meni je to izuzetno loše”, kazao je Domagoj Hajduković iz Kluba socijaldemokrata, pokazujući elementarno i opasno neznanje ne samo o funkcioniranju javnih RTV servisa u BiH već o uopće o medijskoj i javnoj sceni naše zemlje.
No, kome su činjenice bitne?
Tako se, zapravo, bh. Hrvate treba prikazati “nestajućim narodom” kojeg ugnjetava “turski zulum”, a ne suverenim političkim faktorom koji kontrolira neke od najvažnijih funkcija zemlji i toliko je “majoriziran” da drži jedan entitet, pa i državu (zajedno sa saveznicima iz SNSD-a) u blokadi već skoro četiri godine!
Išlo se dotle da je i šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman, valjda iznerviran optužbama opozicije “za neuspjeh u politici prema BiH”, istaknuo da, ako se ne postigne dogovor o izmjeni Izbornog zakona, treba odgoditi izbore u BiH!?
Pazite, ministar vanjskih poslova susjedne zemlje naređuje da se zabrani održavanje izbora u Bosni i Hercegovini!? Pa, to ni notorni Ivica Dačić tokom svog ministarskog mandata nije javno izgovorio. Štaviše, i hrvatski šef diplomatije je govorio o “bošnjačkim strankama”, a ne bosanskom političkom faktoru koji je vrlo jasan na pozicijama odbrane interesa ugrožene države.
Zato nije bilo iznenađenje kada je izvjesni Marijan Pavliček iz Hrvatskih suverenista apelirao na Vladu RH da “povuče hrabrije mjere” ako se ne postigne dogovor o izmjeni Izbornog zakona.
“Hrvati moraju i trebaju dobiti svoj entitet u BiH, samo kroz vlastitu federalnu jedinicu unutar BiH kao narod će opstati i sljedećih 50, 100, 200 godina, BiH će opstati kao funkcionalna država, a ne kao sada međunarodni protektorat”, izjavio je Pavliček.
“Potpiši Alija, nek’ je ko avlija”
Zanimljivo je da je priča o trećem entitetu istog dana obnovljena i iz nekih krugova bliskih Draganu Čoviću u BiH, iako lider SDA Bakir Izetbegović uvjeren “da treći entitet nije cilj”.
Pa, čekate, zar se nije razgovaralo o Izborom zakonu u BiH?! Otkud treći entitet?! Ili, ipak, jeste…
Kako god, fantomke su, rekao bi Slobodan Vasković, definitivno pale!
Naravno, nemojmo biti naivni, ta priča o “konačnom rješenju” je od početka jasna.
Cilj i nije bilo kakav dogovor, jer on onemogućava nastavak Čovićevih, kao i Dodikovih aktivnosti na razbijanju Bosne i Hercegovine (“Čuvajte Republiku Srpsku”), a upravo je to cilj.
Zato se i ide sa maksimalističkim zahtjevima i ultimatumima, kako bi se procesi gurali prema daljnjim tenzijama i prijetilo konfliktima. A potom dokazivalo “kako je Bosna i Hercegovina” nemoguća i da ju treba razbiti po etničkim linijama, a da bi pritisnuti “Alija” potpisao, pa makar “bila ko avlija”. U svemu tome Dodik i Čović imaju punu podršku Beograda i Zagreba, kao i, nažalost, pojedinih “međunarodnih faktora”.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
