„Radio je s nama tri ili četiri dana na gradilištu, kao običan nadničar. Vjerovatno ga ne bih ni posebno zapazio da među radnicima nije krenula priča kako neobično podsjeća na Mladića. Tek tada sam i sam obratio pažnju i primijetio sličnost“, ispričao je jedan građevinski radnik iz Zrenjanina u izjavi za Blic.
Tokom tih nekoliko dana, Milorad Komadić je, prema riječima radnika, uglavnom obavljao najteže fizičke poslove na gradilištu, poput kopanja rupa, za šta je dnevno bio plaćen oko 1.300 dinara. Nije se izdvajao od ostalih po radu, ali jeste po ponašanju – djelovao je povučeno i tiho, rijetko je započinjao razgovor i uglavnom je kratko odgovarao samo kada bi mu se neko obratio.
„Radili smo na postavljanju slivnika, iskopavanju rupa i rovova za vodovodne i kanalizacione cevi, betonirali po cijeloj novoj industrijskoj zoni. On je, konkretno, bio zadužen za rad sa ašovom – kopao je rovove i pravio put za cijevi, od kanalizacije do slivnika, zajedno s ostalim radnicima“, prisjetio se jedan od radnika.
Nekadašnji komandant, poznat po svojoj vojnoj karijeri i kontroverznom statusu, naglo je prešao iz visokih vojnih funkcija u ulogu običnog radnika na gradilištu. Od vođe sa autoritetom i komandnim položajem, sada je postao nadničar, obavljajući fizičke poslove poput kopanja rupa i rovova, bez ikakvih privilegija ili posebnog tretmana.
Takav pad sa komandnog mosta na obični ašov i lopatu, prema riječima radnika, bio je toliko neočekivan da su ga jedino prepoznali zbog sličnosti sa poznatim generalom.
Nekadašnji general bio je u bijegu gotovo 16 godina nakon što je za njim raspisana međunarodna potjernica zbog optužbi za ratne zločine. Tokom tog perioda izbjegavao je pravosuđe, mijenjao identitete i skrivao se na različitim lokacijama.
Hapšenje je izvedeno u maju 2011. godine, kada su ga lokalne vlasti u saradnji sa međunarodnim organima pronašle i uhapsile u njegovom skrovištu. Nakon hapšenja, prebačen je u Haški tribunal.
Danas je nekadašnji general u teškom zdravstvenom stanju. Prema izvještajima, njegovo fizičko i psihičko zdravlje je značajno narušeno nakon godina pritvora i dugogodišnjeg stresa povezanog sa suđenjem i zatvorskom kaznom. Ljekari koji ga prate ukazuju na ozbiljne probleme, a njegovo stanje zahtijeva stalni nadzor i medicinsku pažnju unutar okvira Haškog tribunala.
