Ne dozvolimo da Hrvati u Bosni i Hercegovini budu nazivani nacionalnom manjinom
Ovaj tekst “Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO Herceg-Bosne iz Travnika” je namijenjen onima koji Bosnu i Hercegovinu nazivaju samo „Bosna“, koji Hrvate iz BiH nazivaju „bosanskim katolicima“ i negiraju njihovo hrvatstvo, te onima koji Hrvate i Hrvatsku etiketiraju kao agresore i UZP-ovce.
Bosna i Hercegovina je država sastavljena od dva ravnopravna dijela – Bosne i Hercegovine. Za vašu informaciju, Hercegovina (Hum) spominje se mnogo ranije od Bosne, a humski knez Mihovil pojavljuje se 225 godina prije prvog bosanskog vladara, bana Borića.
Mostar je hercegovački i bosanskohercegovački grad, a Sarajevo je bosanski i bosanskohercegovački grad. „Zemljica Bosna“, kako su je nazivali tadašnji kroničari, bila je uski pojas uz rijeku Bosnu, prostirala se od izvora Bosne na Ilidži do sjeverno od današnje Zenice.
Predjeli Bihaća, Cazina, Krupe ili Dubice tada nisu imali veze s Bosnom – to je bila čista Hrvatska. Donji kraji, Usora, Soli i Hercegovina isto tako nisu pripadali izvornim granicama Bosne.
Kad je Hrvatska ušla u zajednicu s Ugarskom, došlo je do narodnog otpora, najvećeg u zemlji Bosni. Tada se javlja i otklon prema katoličkoj crkvi te se u Bosni pojavljuju bosanski krstjani – koje neki nazivaju bogumilima, iako u Bosni nikada nije bilo bogumila. Bosanski krstjani nisu priznavali Papu ni pravoslavnu crkvu, ali su vjerovali u Sveto Trojstvo, poštovali svece te slavili Božić i Uskrs. Nebuloze o sličnosti s islamom i prelasku na islam su neutemeljene.
Današnje granice BiH rezultat su mira u Srijemskim Karlovcima i predstavljaju granice tadašnjeg Osmanskog carstva. Osmanlije su vladale i Likom, Dalmacijom, Slavonijom, Mađarskom, a mnogi od vas su tada bili poturčenjaci – udarna igla u osvajanju tih krajeva. Da su granice Osmanskog carstva ostale sjevernije i zapadnije, danas bi Bošnjaci Knin, Gospić ili Osijek nazivali Bosnom.
Bošnjaci često ističu da je Bosna starija od Hrvatske, ali to je povijesna bajka. U vrijeme hrvatskih knezova Mislava i Trpimira postojala je samo rijeka Bosna, a Hrvati su ratovali protiv Bugara u bosanskim planinama dok vas nije bilo ni traga ni glasa.
Putopisac Evlija Čelebija u 17. stoljeću spominje Hrvate u Bosni i navodi da je „jezik bosanskog i hrvatskog naroda“ jedan i isti – hrvatski. Livno i Bihać spominje kao hrvatske gradove, a Hrvate pronalazi i u Boki Kotorskoj te u okolici Foče. Hodavendija, pobočnik bosanskoga paše Sofi Mehmeda, piše 1589. mletačkomu providuru:
„Dvoje knjige pisati turske, a dvoje hrvatske, rukom Ali čehaja.“ Bosansko-hercegovački muslimani tada su nazivali svoj jezik hrvatskim.
Bošnjaci su potomci protjeranih muslimana iz Hrvatske, Mađarske, Vojvodine, Srbije i Crne Gore. Nacionalna svijest kod njih javlja se tek 1993. godine u Sarajevu. Istovremeno, Hrvati su stoljećima njegovali tradiciju bosanskih banova i kraljeva, održavali franjevačke mise i kulturu, dok su mnogi fratri i civili bili ubijani, a crkve i samostani porušeni ili pretvoreni u džamije.
Hrvatski narod u BiH stoljećima je bio izložen teroru, prisiljavanju na islam, ali je sačuvao identitet. Hrvati su u ratovima devedesetih jasno znali tko su i čime se bore, dok su muslimani u BiH često kalkulirali i preživljavali, često i protiv svojih susjeda. Hrvati su bili spremni braniti se, osnivajući zajednice koje su kasnije formirale HVO i HR HB, bez ikakve želje za odcjepljenjem od BiH.
Ratni događaji devedesetih jasno pokazuju ulogu svih strana: Bošnjaci su često sudjelovali u sukobima protiv Hrvata, a Hrvati su primali stotine tisuća izbjeglica i ranjenih iz BiH. Sporazumi koji su postojali između stranaka često su ignorirani ili prešućeni, dok je povijest pokazala stradanja i doprinos Hrvata u obrani svoje zemlje i identiteta.
Ne dozvolimo da se Hrvati u Bosni i Hercegovini nazivaju nacionalnom manjinom. Mi Hrvati smo autohtoni i najstariji narod u BiH. Naši korijeni su duboki i nemoguće ih je iščupati. Naši preci stoljećima su ovu zemlju branili i održavali kulturnu i vjersku tradiciju.
Sljedeći put kad budete govorili o hrvatskim agresorima ili UZP-u, prisjetite se povijesti.
Hrvati vole ovu zemlju i nitko je ne voli više od nas. Naši su korijeni ovdje, a istina o stoljetnoj borbi Hrvata za opstanak i identitet ostaje zapisana i ne može se izbrisati.
