BEOGRAD I TIRANA KAO PLODNO TLO ZA AUTOKRATIJU I KRIMINAL
Edi Rama Aleksandar Vucic etto
Simetrični model autokratije gdje se moć Beograda i Tirane hrani istim kriminalnim izvorima. Oba režima su instalirala narko-države koje koriste prljavi novac za uništavanje demokratije i kupovinu političkog imuniteta.
Najnovije vijesti iz Beograda, gdje je vlasnik firme “Florakom”, Rade Spasojević, uhvaćen sa 5 tona marihuane, nisu samo obična policijska hronika, već zastrašujući rendgenski snimak srpske države.
Kada se otkrije da je osoba koja upravlja takvim industrijskim količinama droge ista osoba koja je svojim novcem kupila sjedište vladajuće stranke i služi kao politički savjetnik Aleksandru Vučiću, maska ”stabilnosti” pada na zemlju.
Ovaj slučaj dokazuje da trgovina drogom u Srbiji nije fenomen koji se dešava na periferiji društva, već je upravo gorivo koje pokreće motor režima. Nemamo posla sa kriminalcem koji je korumpirao funkcionera, već sa sistemom u kojem su se organizovani kriminal i politička elita stopili u jedno tijelo, koristeći novac od droge za kupovinu glasova, ućutkivanje medija i učvršćivanje apsolutne moći.
Ova opasna formula za održavanje vlasti pronalazi jezivu paralelu malo južnije, u Albaniji Edija Rame. Iako se često predstavljaju kao geopolitički rivali, dvojica lidera su učenici istog autokratskog priručnika.
Kao i u slučaju „Florakoma“ u Srbiji, u Albaniji je granica između države i kartela odavno izbrisana. Vidjeli smo kako su se trgovci drogom transformirali u „strateške investitore“ koji peru novac u kulama Tirane ili na obali, baš kao što donatori SNS-a kupuju luksuzne kancelarije u Novom Beogradu.
Ova “betonizacija” prljavim novcem nije samo urbani razvoj, već gigantska operacija pranja novca koja je uništila slobodno tržište i ubila poštenu konkurenciju, ostavljajući obične građane beznadežnima pred oligarhijom odjevenom u moć.
Rama i Vučić su izgradili simetrične narko-države, gdje je kanabizacija teritorije poslužila kao prvi korak ka stvaranju paralelne ekonomije, koja je potom korištena za uništenje opozicije i kontrolu svake ćelije javnog života.
Ako u Srbiji sljedeći skandal nosi ime Spasojevića ili farme “Jovanjica”, u Albaniji smo vidjeli ministre unutrašnjih poslova koji su završili iza rešetaka ili u bijegu zbog veza s trgovinom ljudima, što dokazuje da kriminal nije slučajnost, već metoda upravljanja.
Ovaj sistem je stvorio novu elitu “nedodirljivih” koji ne poštuju zakon, već samo naredbe vrhovnog vođe, pretvarajući javnu upravu u privjesak kriminalnih grupa koje osiguravaju glasove potrebne za održavanje demokratske fasade.
Ono što ovu situaciju čini još depresivnijom jeste licemjeran stav Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Godinama su Brisel i Vašington odlučili da zažmure na ovu galopirajuću kriminalizaciju, zadovoljavajući se fasadom „stabilnosti“ koju su obećavala ova dva autokrata.
Tretirajući Ramu i Vučića kao legitimne partnere, dok se njihove zemlje pretvaraju u ogromne perače novca od droge, Zapad je izdao demokratske težnje oba naroda.
Ova neobjašnjiva tolerancija ohrabrila je ove režime da potisnu kritičke glasove i kontrolišu pravdu, znajući da međunarodna zaštita neće nedostajati sve dok obećavaju mir na evropskim granicama.
Ovaj namjerni nemar, vođen hladnim geopolitičkim pragmatizmom, omogućava instaliranje svojevrsne „državne mafije“ u srcu Balkana. Vrijeme je da međunarodna zajednica shvati da stabilnost finansirana narko-euroima nije mir, već tempirana bomba koja će prije ili kasnije eksplodirati, odnoseći sa sobom svaku iluziju o evropskoj integraciji regije.
Korupcija koja izvire iz Tirane i Beograda ne ostaje unutar naših granica. Ona truje cijeli kontinent kroz lance trgovine ljudima i utjecaj na strane zvaničnike. Bez snažnog kažnjavanja ovih veza između politike i kriminala, Beograd i Tirana će ostati taoci lidera čija je moć ogrezla u drogi i korupciji, pretvarajući regiju u oazu nesigurnosti na vratima Evrope.
