Kako su Čović i „trojka“ godinama držali Južnu plinsku interkonekciju kao taoca
Predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini nikada zapravo ne prestaje. Ona samo povremeno mijenja intenzitet, ali suština ostaje ista – stalna proizvodnja kriza, lažnog patriotizma, izmišljenih sukoba i jeftine demagogije. U izbornoj godini taj proces se dodatno ubrzava, a politička scena tone još dublje u populizam, rasipništvo i otvoreno podilaženje biračima, dok stvarni problemi građana ostaju po strani.
U protekle tri godine vlasti su učinile malo, gotovo ništa, a i ono što su radile često je više štetilo nego koristilo. Umjesto reformi, dobili smo inflaciju političkih obećanja, samopromociju i borbu za funkcije. Posljedice snose svi – i konstitutivni narodi i ostali građani – jer ovakav model vlasti ne proizvodi napredak, nego stagnaciju i dodatne podjele.
Dok je stanje u Republici Srpskoj odavno ogoljeno do kraja i tamošnja politika otvoreno gura entitet u izolaciju, ni Federacija BiH ne stoji mnogo bolje. Naprotiv, niz infantilnih i neodgovornih poteza vlasti u FBiH polako, ali sigurno, vodi ovaj entitet putem kojim je RS već prošla.
Povratak starih tema i lažnih borbi
Dragan Čović, lider HDZ-a BiH i faktički najmoćniji politički akter u Federaciji, ponovo je posegnuo za provjerenim arsenalom – pričom o trećem entitetu, izmjenama Izbornog zakona i navodnoj borbi za „ugrožene hrvatske interese“. Paralelno s tim, sarajevska „trojka“ (SDP, NiP i Naša stranka), svjesna da gubi i ono malo podrške koju je imala, odgovara jedinim jezikom koji poznaje: populizmom, poluistinama i otvorenim političkim spinom.
U taj kontekst savršeno se uklapa i saga o Južnoj plinskoj interkonekciji – projektu koji godinama stoji zarobljen između političkih interesa, ličnih ambicija i međustranačkih ucjena. Projekt nije blokiran zbog brige za građane, energetsku sigurnost ili budućnost države, već isključivo zbog toga što domaći politički akteri nisu mogli uskladiti vlastite interese.
Američki „šamar“ domaćim elitama
Kada su iscrpljene sve domaće blokade, stvar je presjekla nova američka administracija. Poruka je bila jasna: projekat ide dalje, ali bez domaćih političkih manipulacija. Upravljanje preuzima američka kompanija, a lokalni političari ostaju po strani.
Bio je to otvoreni šamar domaćim kvazi-elitama, koje su se nakon toga, gotovo groteskno, počele nadmetati ko će prije proglasiti „pobjedu“. Ipak, za građane BiH ovo je dobra vijest – jer projekat ima šansu da se konačno realizira, bez političkog ucjenjivanja i beskonačnih pregovora.
Nova runda blokada – stari motivi
Nakon početnog šoka, uslijedila je nova faza političke igre. Pošto pred Amerikancima nisu mogli ništa uslovljavati, domaći akteri sada otvaraju pitanje „šta poslije“ – period nakon isteka koncesije.
Čović u tom kontekstu predlaže model s tri kompanije: jednu iz Hrvatske, BH Gas i novu kompaniju sa sjedištem u Mostaru. S druge strane, „trojka“ taj prijedlog odbacuje, barem javno, tvrdeći da se radi o pokušaju stvaranja novih mehanizama blokade.
Sabina Ćudić otvoreno upozorava da bi ovakvi prijedlozi značili višegodišnje kašnjenje projekta, te da se iza svega krije klasično političko mešetarenje. Elmedin Konaković, pak, tvrdi da takvih razgovora uopće nije bilo i da bi eventualno insistiranje na novim kompanijama moglo izazvati negativnu reakciju američkih investitora.
Suština problema
Prava istina je jednostavna: Dragan Čović je politički poduzetnik koji politiku posmatra kroz prizmu vlastitog interesa, interesa porodice i uskog kruga saradnika. Nacionalni interes služi mu isključivo kao alat. S druge strane, „trojka“ je preslaba, neorganizirana i politički nezrela da mu se suprotstavi. Umjesto toga, od početka mandata igra ulogu servisa koji Čoviću isporučuje ustupke, samo da bi zadržala vlastite fotelje.
Dok se bave sobom, povećavaju plate, naknade, privilegije i kupuju luksuz, o interesima građana i države ne razmišljaju. I upravo zato je ključno pitanje ne ko će pobijediti u ovoj političkoj farsi, već hoće li država imati snage da preživi još jedan mandat vlasti sastavljene mimo stvarne volje birača.
Jer, ako se iste političke „čarolije“ ponove, posljedice bi mogle biti daleko ozbiljnije nego što se danas žele priznati.
ETTO.BA
