Ja ti se izvinjavam, mi ćemo vas preglasati. E, šta je sporno u tome”, rekao je prije šest dana federalni premijer i predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić za Federalnu televiziju pravdajući se zbog nedavnog izvinjenja koje je uputio predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću nakon što su HDZ-ovi ministri u decembru prošle godine preglasani na sjednici Vlade FBiH prilikom glasanja o Zakonu o južnoj interkonekciji.
Samo šest dana poslije Nikšićeve izjave na sjednici Vijeća ministara BiH koja je održana jučer ministri HDZ-a i SNSD-a su glasajući o prijedlogu Dodikovog ministra Srđana Amidžića da se iz dobiti Centralne banke BiH isplati 116 miliona KM za dug slovenačkoj firmi “Viaduct”, a za koji je kriva, što i vrapci na granama znaju, isključivo Republika Srpska.
Zanimljivo, preglasavanje u Vijeću ministara BiH je palo baš u trenutku dok je Nikšić u Washingtonu razgovarao s Louisom L. Bonom, vršiocem dužnosti pomoćnika američkog državnog sekretara upravo o Južnoj plinskoj interkonekciji koja je ostala jedini USAID-ov projekat na kojem će biti nastavljen rad u BiH dok su u SAD-u na vlasti Donald Trump i njegova administracija.
ŠTA SU ZABORAVILI DA SU SE DOGOVORILI?
Političko partnerstvo Trojke (SDP, NiP i Naša stranka), HDZ-a i SNSD-a ozvaničeno je Sarajevu u decembru 2022. kada je potpisan dokument pod nazivom „smjernice, načela i ciljevi“ u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za period 2022-2026. godina. Pomenute stranke su se međusobno obavezale da će u smjernicama u pet tačaka raditi na nastavku evropskog puta BiH, brzo usvojiti budžet, napraviti novi program ekonomskih reformi, izmijeniti izborno zakonodavstvo, reformisati pravosuđe i bezbjednosno-obavještajni sistem.
No, u dogovorenom paketu nije bilo to da će Dodik nakon nepravomoćne presude zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika početi da provodi državni udar i napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, zbog čega su iz Trojke odlučili da s njim više ne žele ni razgovarati, a kamoli dijeliti vlast na državnom nivou. „Oštar“ ukor Dodik je dobio čak i od svog vječitog političkog partnera Dragana Čovića. I kada se mislilo da će Dodikov SNSD vrlo brzo u ovom političkom partnerstvu zamijeniti druga Trojka, ona iz RS-a (SDS, PDP i Lista za pravdu i red), politički partneri su spoznali da stara ljubav Dragana Čovića i Milorada Dodika zaborava nema. Igrom slučaja, nakon arbitražne odluke u slučaju „Viaduct“ prvi su, ni krivi ni dužni, nastradali Centralna banka BiH čija bi imovina nakon nepravomoćne presude Općinskog suda u Mostaru, a u slučaju da se „Viaduct“ drugačije ne može naplatiti bila zaplijenjena i računi BHANSA-e na čijem je čelu „sasvim slučajno“ Davorin Primorac, zet predsjednika HDZ-a. I sada kako Čović da objasni svojoj kćerki da joj muž zbog blokiranih računa kući ne može donijeti pošteno zarađenu platu koja je otprilike duplo veća od plate koju dobijaju članovi Predsjedništva BiH i koja je, navodno, prije dvije godine bila oko 12.000 KM, da se strpi jedno vrijeme dok politički partneri ne dogovore da se dug „Viaductu“ ipak isplati na drugačiji, pošteniji način. Ne ide to. Puno je lakše preglasati ministre iz Trojke i onda kada se Nikšić vrati iz SAD-a da mu Čović da jedno ljudsko: “Izvini, Nermine, znam da si uložio da si uložio veto, ali šta ćeš, takav je život. Hajmo mi malo onu našu o dobroj atmosferi…”.
ČEKAJUĆI NOVA IZVINJENJA
Dugo se i često u odnosima između Trojke i HDZ-a spominjala ta „dobra atmosfera“ i jednoglasje prilikom usvajanja dnevnih redova i zakona, ali kada je trebalo da se dogovore o ključnim reformama koje su istaknute u njihovom sporazumu atmosfera i realizacija su izostajali.
Čini se da će zastoj ostati i s Dodikom i bez njega i da bi do kraja mandata aktuelne vlasti moglo pasti još nekoliko izvinjenja. Samo je pitanje da li će se iko od njih sjetiti da se izvini građanima Bosne i Hercegovine zbog loših ekonomskih parametara, penzija i plata koje ne mogu da prate inflaciju, nedostatka pravih investicija, zastoja na evropskom putu, neprovođenja presuda međunarodnih sudova za ljudska prava, pa čak i domaćih sudova. Mi se „izvinjavamo“, ali u BiH mnogo toga ne funkcioniše otkako su se oni koji su u ovoj zemlji dobili najveće povjerenje građana dogovorili da „rade“ u dobroj atmosferi.
