Nakon incidenta, Generalštab JNA priznao je odgovornost, a tadašnji ministar odbrane, general Veljko Kadijević, podnio je ostavku četiri dana kasnije.
Usred ratnog vihora koji je gutao bivšu Jugoslaviju, nebo iznad Hrvatske postalo je mjesto jednog od najtežih međunarodnih incidenata u to vrijeme. U središtu tog događaja našao se kapetan Emir Šišić, pilot Jugoslovenske narodne armije, rođen u Živinicama 1963. godine.
Tog dana, dok je obavljao dežurstvo na vojnom aerodromu Željava kod Bihaća, Šišić je po naređenju komande Protivvazdušne odbrane iz Beograda poletio u MiG-u 21 kako bi presreo neregistriranu letjelicu koja je ulazila u zračni prostor bivše Jugoslavije iz pravca Mađarske. Helikopter tipa Bell UH-1, u kojem se nalazilo četvoro talijanskih i jedan francuski član misije Evropske zajednice, pogođen je raketom i srušio se kod Podrute, nedaleko od Varaždina. Svi putnici su poginuli.
Jugoslavenska vojska tada je tvrdila da nije imala podatke o letu helikoptera, a istrage su kasnije pokazale da let nije bio prijavljen jugoslavenskim kontrolorima letenja, što je bilo obavezno prema tadašnjim dogovorima između JNA i EZ. Šef misije EZ u Beogradu navodno je bio upoznat s polijetanjem iz Budimpešte, ali je pilotu helikoptera savjetovano da izbjegne zone sukoba – savjet koji nije urodio plodom.
Šišić je tvrdio da nije znao ko je meta u trenutku uzlijetanja te da je tokom leta tek dobio koordinate i pravac kretanja helikoptera. U njegovu odbranu je navedeno i da helikopter nije imao uključen transponder, a da je pilot MiG-a nekoliko puta pokušavao uspostaviti kontakt s helikopterom prije nego što je ispalio raketu.
Nakon incidenta, Generalštab JNA priznao je odgovornost, a tadašnji ministar odbrane, general Veljko Kadijević, podnio je ostavku četiri dana kasnije. Ipak, pitanje komandne odgovornosti nikada nije razriješeno. “Matematička slučajnost htjela je da budem dežuran 7. januara 1992. godine, a postupio sam po naređenju”, kazao je kasnije Šišić.
Nakon povlačenja JNA iz Bosne i Hercegovine, Šišić je nastavio službu u Srbiji, kao pilot transportnog aviona An-26. Međutim, 9. maja 2001. godine uhapšen je u Mađarskoj po međunarodnoj potjernici. Godinu dana kasnije izručen je Italiji, gdje je prvobitno osuđen na doživotnu robiju. Presuda je kasnije preinačena na 15 godina zatvora.
U zatvoru je proveo ukupno sedam godina, od čega dio u Italiji, a ostatak u Sremskoj Mitrovici u Srbiji, gdje je pušten na uvjetnu slobodu 2008. godine. U intervjuima nakon izlaska iz zatvora tvrdio je da mu je savjest čista i da bi svaki vojni profesionalac postupio isto pod datim okolnostima. “Ni najgorem neprijatelju ne bih poželio da proživi teške i mučne zatvorske dane koje sam proživio u Mađarskoj i Italiji”, izjavio je jednom prilikom.
U Hrvatskoj je bio osuđen u odsustvu na 20 godina zatvora. Šišić nikada nije otkrio identitet drugog pilota koji je bio s njim u misiji presretanja helikoptera niti je potvrdio da je upravo on ispalio smrtonosnu raketu.
Rušenje helikoptera misije Evropske zajednice bilo je šok za međunarodnu zajednicu i dodatno je zaoštrilo odnose između Jugoslavije i Zapada u osvit krvavog raspada zemlje.
Bosna
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
