Pedofilija Od Kačavende do Pahomija
Pedofilija i zataškavanje u SPC: kada institucije gube povjerenje..
Priča koja dolazi iz Srpske pravoslavne crkve (SPC) odjeknula je kao bomba. Bivši đakon Bojan Jovanović tvrdi da su episkopi poput Vasilija Kačavende i Pahomija Gačića bili umešani u ozbiljne slučajeve pedofilije, dok su crkvene i državne strukture, po njegovim riječima, godinama radile na zataškavanju skandala.
Kačavenda je u javnosti poznat po optužbama iz 2012. godine, koje uključuju kompromitujuće video-snimke sa maloletnim dečacima. Iako je tada podnio ostavku, ona je ubrzo povučena, a kasnije je trajno razrešen dužnosti, što je dodatno izazvalo kritike javnosti.
Pahomijevi slučajevi su, kako se tvrdi, tretirani sporije, a neki postupci su zastarjeli ili obustavljeni, što dodatno umanjuje poverenje u institucije.
Za obične ljude ova vijest ima direktan značaj. Pokazuje koliko povjerenje u institucije može biti zloupotrebljeno, a najranjiviji – deca – ostaju nezaštićeni.
Dok crkva nastoji da sačuva svoj “dobar glas”, pravda za žrtve i transparentnost su često zanemareni. Zataškavanja, premještanja ili formalna hapšenja koja ne vode do stvarne odgovornosti dodatno potkopavaju javnu vjeru u institucije koje bi trebale biti moralni stub društva.
Ova situacija otvara širi društveni kontekst. Kad moralni autoriteti prekrše zakone i norme, obični građani gube vjeru u institucije, a to ima dugoročne posljedice na društvo. Povezanost crkve sa moćnim političkim strukturama dodatno komplicira problem, jer priznanja i odlikovanja osobama sumnjivog karaktera šalju poruku da je privilegija važnija od pravde.
Za običnog čoveka to znači da čak i institucije koje po definiciji štite najranjivije ponekad ne ispunjavaju svoju funkciju.
S druge strane, ova vijest je i poziv na kritičko razmišljanje. Pravosudni sistem mora biti neovisno efikasan, a crkvene institucije odgovorne pred zakonima, bez obzira na istorijski ili društveni status. Transparentnost, javna odgovornost i zaštita prava žrtava moraju biti iznad bilo kog interesa. Samo tako se može vratiti poverenje koje je izgubljeno.
Ovo nije napad na vjeru, već apel na odgovornost i moral. Za običnog čoveka, lekcija je jasna: ne smemo slijepo verovati autoritetima, a društvo mora insistirati na zaštiti najranjivijih.
Samo kroz otvorenu i iskrenu raspravu moguće je spriječiti da skandali ovakvog tipa postanu pravilo, a ne izuzetak.
HMS
