LONDON/SARAJEVO – Dok građani Bosne i Hercegovine sve teže sastavljaju kraj s krajem, a osnovne životne potrebe postaju luksuz, član Predsjedništva BiH Željko Komšić nastavlja svoju višegodišnju praksu – pojavljivanje isključivo na međunarodnim događajima, često uz zvučna obraćanja, ali bez ikakvog konkretnog odgovora na egzistencijalne probleme stanovništva.
Najnoviji primjer je njegovo učešće na komemoraciji povodom Nacionalnog dana sjećanja Ujedinjenog Kraljevstva na genocid u Srebrenici, održanoj u prestižnoj Katedrali Sv. Pavla u Londonu.
Tamo je, u svečanom tonu, poručio kako “poricanje počinjenih zločina nikada neće biti dozvoljeno”. I dok su riječi koje izgovara nesumnjivo važne, Komšićeva politička aktivnost sve više poprima oblik ceremonijalnog patriotizma, daleko od konkretne borbe za boljitak građana BiH.
U domovini, istovremeno, vlada duboka socijalna kriza: standard građana pada, inflacija jede male plate i penzije, mladi odlaze, a politički vrh, uključujući i Komšića, rijetko, ako ikad, nudi rješenja.
Građani sve češće ističu da Komšića viđaju isključivo na međunarodnim konferencijama, simpozijima i komemoracijama, gdje govori o patriotizmu i evropskim vrijednostima, dok se u BiH svakodnevno urušavaju obrazovni, zdravstveni i socijalni sistemi. Njegove poruke iz inostranstva često su prekrivene diplomatičnim tonom i odmaknute od stvarnih problema običnog čovjeka.
Ostaje pitanje: da li je Komšićev patriotizam postao dobro plaćena politička poza iz udobne fotelje, daleko od stvarnosti naroda koji ga je izabrao? I još važnije – zašto se nikada ne oglasi kada poskupi hljeb, kada nestane lijek, ili kada hiljade ljudi napuštaju zemlju u potrazi za dostojanstvenim životom?
Dok ne počne govoriti o problemima koji svakodnevno tište njegove sugrađane, ostaje gorak utisak da se domovina brani govorima u Londonu, dok kod kuće – vlada tišina.
