Tjeranje Bošnjaka Semira Efendića da se “bori” za hrvatsku fotelju

Slaven Kovačević svoju je kandidaturu već izložio moru kritika što javnosti na jugu što onih u ostatku Federacije (jer Republiku Srpsku ne zanimaju bolesti drugog entiteta) koji razumiju da inat politika ne vodi nikud i da pokazivanje sile i nametanje moći ovu zemlju može ukopati na mjestu ili je vratiti još koje desetljeće unazad.

Nasljeđivanje šefove fotelje

Najnovijim izjavama o matematici doći će novi valovi kritika ali i ogoljavanja namjera koje savjetnik Željka Komšića ima u borbi za nasljeđivanje šefove fotelje.

”Kada bismo nastupili zajedno, odnosno, da Semir podrži mene, da zajedno pobijedimo za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, onda sam ja pobjedi puno bliže nego što je, recimo, on za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Ja ga pozivam da se pridruži meni i mome timu i da zajedno pobijedimo za člana Predsjedništva tako što će on mene podržati za člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda”, poručio je savjetnik Kovačević, kojim ne bi škodilo malo savjeta, dodavši da su sve kandidature ”pomične”.

Tako bi prema Kovačevićevoj viziji, Semir Efendić, koji je otežao utrku Bakiru Izetbegoviću ili onome koga SDA izabere za utrku, trebao zanemariti svije ambicije i okrenuti se njegovoj želji da bude član Predsjedništva, nakon što je odabrao da bude Hrvat.

Savjetnikova vizija je da provede ono zbog čega je godinama patila ova zemlja i zbog čega se nije mogao napraviti niti jedan značajniji korak naprijed. Njegova je ideja da se nastavi politika nametanja i to ovog puta otvorenim pozivom da se netko tko želi biti bošnjački član Predsjedništva uključi u akciju postavljanja Kovačevića u Komšićevu fotelju, umrljanu poziciju s koje se zrcalio sav nesklad i sva inat politika ove zemlje.

Akcija osvajanja

Nakon matematike u kojoj 12 stranaka i Denis Bećirović nose 250 tisuća glasova a isto toliko i SDA, Kovačević kaže da mu preostaje samo da Efendić odustane od kandidature i da krene u akciju osvajanja hrvatske fotelje u Predsjedništvu i tako prikupi 140 tisuća glasova. Time bi, savjetuje savjetnik, Efendić sprao sa sebe krivnju da HDZ BiH uđe u Predsjedništvo.

Nevjerojatno je koliko su prizemne naše politike i nevjerojatno je da se kampanja, koja je već počela mada je preuranjena kampanja kažnjiva, svela samo na obilne brojke i običnu politiku kojoj je za cilj poraziti onog drugog, a čini se, učiniti svoje sugrađane još više udaljenijim od ove zemlje.

Ovakva priča, a to možda savjetnik najbolje zna jer se busa u prsa s 15 proživljenih kampanja, najviše na ruku ide Draganu Čoviću, koji nakon ovakvih matematičarskih i strateških izleta ne treba ni raditi kampanju.

Čoviću ne treba kampanja

Hrvati, koji u fotelji Predsjedništva najviše vide politiku izigravanja dogovora na kojem ova zemlja počiva, ne trebaju slušati što su smislili izborni stratezi Čovićeve stranke. Dovoljno je da im stranka napomene kakve vratolomije zamišlja Kovačević pa da svi, bez razmišljanja i sa zaboravom koliko im je lošeg napravio HDZ, izađu i zaokruže onoga koga će im HDZ BiH ponuditi kao kandidata za Predsjedništvo.

Nije palo na um savjetniku da, kao trenutni Hrvat, računa na glasove Hrvata pa da ponudi oporbenoj Petorci da ujedine snage i da se potrude da ga gurnu svojim glasovima u fotelju o kojoj sanja. Nije mu, kao velikom patrioti, palo na pamet ni da se on odrekne kandidature pa da svoje glasove gurne kandidatu kojeg će Petorka izložiti pa da se tako pobijedi mrski HDZ BiH ako je to jedini cilj.

A cilj bi, da smo u normalnoj zemlji, normalnih vrijednosti i poštivanja života i suživota u kojeg se kunemo, bio poboljšati sve ono što Predsjedništvo ima u rukama. Ovako je cilj mlaćenje prazne slame, pravljene frizure i pretvaranje da ti je stalo da ova zemlja bude bolja, bez podmuklih računica i mjesto na kojem uspjeh neće biti ponižavanje drugih i tjeranje Bošnjaka Semira da se bori za hrvatsku fotelju.