VELIKO TROJSTVO – Prije gotovo stotinu godina, u vrijeme kada su očito postojale i migracije iz smjera grada prema selu, Veliko Trojstvo je na neko vrijeme postalo dom Josipa Broza Tita. Naime, ostavši bez posla u Zagrebu, budući predsjednik bivše SFRJ 1921. godine javio se na oglas za posao mlinara Samuela Pollaka u kojem se tražio mašinist, odnosno strojar za rad u mlinu. Osim što se tražilo stručno znanje, u oglasu je stajalo da osoba treba biti pouzdana i oženjena.
Nakon kraćeg dogovora, Josip Broz se s trudnom suprugom Pelagijom Denisovom doselio u ovo pitoreskno bilogorsko selo gdje je ostao sve do 1925. godine. Zanimljivo je da je upravo u Velikom Trojstvu najdulje radio u svojoj struci, odnosno kao bravar. Njegov dom je bio u objektu gdje je danas smješten trošćanski etno muzej, a ondje je do devedesetih godina bila postavljena i izložba o životu Josipa Broza u Velikom Trojstvu. Iako danas nema previše dostupnih podataka o njegovom političkom djelovanju u Velikom Trojstvu, poznato je mnogo zanimljivosti iz njegova obiteljskog života. O njima smo razgovarali s Gordanom Matunci koja danas posjetitelje Velikog Trojstva, u sklopu njihova posjeta tamošnjoj etno kući, upoznaje s detaljima Titovog života na ovom području.
Vrijedna i mudra Pelagija
-Josip Broz je u Velikom Trojstvu radio kao mašinist u mlinu Samuela Pollaka. Ljudi kažu kako je bio zaista naočit čovjek koji je rado pomagao svojim novim sumještanima, a upravo su ga zato mnogi od njih i cijenili, ali i lijepo prihvatili iako je bio, kako Trošćani to kažu, dotepenac. Osim toga, on u Trojstvu nije bio Josip Broz, već Joža. Njegova supruga Pelagija bila je iznimno lijepa žena, spretna u ručnom radu.
Kako je bila inteligentna, ljudima je rado pomagala savjetima i upravo su je zato svi voljeli. Živjeli su u relativno skromnom smještaju koji se sastojao tek od jedne sobe, kuhinje i komore. U četiri godine, koliko su živjeli u Velikom Trojstvu, rodila je troje djece, od kojih je dvoje umrlo još u djetinjstvu.
Zlatica u dobi od tek dvije godine, a Hinko sa svega osam dana. Ljudi su uvijek govorili kako se sjećaju da je upravo Josip Broz sam pod rukom lijes odnio na groblje – kazala je Matunci. Grob je to koji i danas posjećuju mnogi posjetitelji tamošnjeg mjesnog groblja, ali i grob koji stanovnici Velikog Trojstva uređuju i nakon svih proteklih godina.
Trošćanski Vedi
-Djeca su bila krštena u Velikom Trojstvu, a Zlatičina kuma je bila kći vlasnika mlina Pollaka koji su inače bili Židovi. Iako je riječ o dvije vjere, podatak je to koji nam govori o ljudskosti međuljudskih odnosa tog vremena – kazala je naša sugovornica koja je i sama dio svog djetinjstva, ali i radnog vijeka provela na području Općine Veliko Trojstvo gdje je bila učiteljica. Kao malena djevojčica s majkom i mlađom sestrom živjela je u Vrbici, jednom od trošćanskih naselja, gdje je imala priliku doznati mnoge priče o Josipu Brozu.
-Živjele smo kod Majke koja nam je mnogo toga pripovijedala, a njezinog muža smo svi zvali Papa Soldat. Baš kao i Josip Broz, on je također došao s ruske fronte tako da su imali mnogo zajedničkih tema za razgovor. Kasnije su nam znali pričati kako je u njihovo dvorište pod krušku dolazio Joža i upravo su tamo pripovijedali što je koji doživio u Rusiji. Osim njih dvojice, bilo je i drugih koji su se okupljali, a žena jednoga od njih je znala reći “Što pripovijedaju ti Vedi?”. Naime, uvijek su bili negdje po strani i tjerali politiku, a Vedi su bili poznala bilogorska mitska bića koja žele pomoći, ali tko zna jesu li njihove ideje uvijek dobre. Otuda ta poveznica – prisjetila se Matunci. No, kako je Joža kroz vrijeme sve više širio svoja politička uvjerenja, a kako to u ono vrijeme nije bilo dobrodošlo, njegov gazda Pollak ponudio mu je izbor “Ili rad ili politika”, a Brozovim odabirom završava i njegova trošćanska priča.
Opet u Trojstvu
Priča kaže kako je ubrzo sakupio stvari i iz bilogorskog kraja trbuhom za kruhom otišao u kraljevačko brodogradilište. No, iz naših krajeva sa sobom je u svijet ponio brojne uspomene, a jedna od njih dolazi iz bjelovarske bolnice. Naime, literatura kaže kako je Josip Broz Tito naočale nosio upravo zahvaljujući neuspješnoj operaciji izvedenoj u bjelovarskoj bolnici. Ipak, izgleda da svoje Trojstvo, kao i prijateljstva koja je ondje izgradio ni kasnije nije zaboravio, pa je tako Veliko Trojstvo zahvaljujući Josipu Brozu, samo jedno desetljeće nakon Bjelovara, za razliku od većine drugih sela, ali i prigradskih naselja, dobilo struju. Upravo u spomen na elektrifikaciju, u Velikom Trojstvu bila je postavljena i spomen ploča koje danas, baš kao ni muzejskog postava, više nema. Uklonjen je uoči dolaska izbjeglica koje su bile smještene u objektu koji je danas etno muzej s etno zbirkom obitelji Matunci i KUD-a Veliko Trojstvo, ali i prostor tošćanskih vinara, a nekada je u drugom svom dijelu bio Titov dom.
Tito je Veliko Trojstvo posljednji put posjetio 1973. godine kada je otvorena izložba Josip Broz Tito, a za ovo maleno mjesto je to bio velik događaj. Osim Muzeja, Josip Broz je tada zajedno s tadašnjom suprugom Jovankom posjetio i posljednje počivalište svoje djece. Nekoliko godina nakon toga ponovno je posjetio Bjelovar, ali literatura kaže kako u Veliko Trojstvo više nikada nije kročio.
Živjeti u kući Titinoj kući
Baš kao što je nekada današnji etno muzej bio dom Josipa Broza, isti taj objekt, ali njegov drugi dio, posljednje deseteljeće je dom Dušana Bregovca. Kako kaže, upravo on danas brine o ovom imanju kako bi njegove posjetitelje uvijek dočekala uređena okućnica.
-Iako je riječ o različitim dijelovima kuće, moram priznati da je zanimljivo živjeti u zdanju u kojoj je nekada živio Josip Broz Tito. Ovdje zaista nikada nije dosadno jer uvijek ima turista koje zanima ovdašnja etno zbirka, ali i detalji iz života Josipa Broza. Nekada su ti posjeti češći pa u samo jednom tjednu dođu čak dva autobusa, a nekada su rjeđi, no posjetitelja uvijek ima – kaže Bregovac.
