U vojnoj vježbi pod nazivom „Živa sablja 25“, Sjevernoatlantski savez (NATO) provodi operativne simulacije koje podrazumijevaju zauzimanje ruskih vojnih aerodroma u slučaju mogućeg oružanog sukoba s Moskvom.
Ova informacija dolazi iz izvještaja novinara američkog portala Business Insider, koji je prisustvovao manevrima održanim u Finskoj. Sama činjenica da su vježbe organizirane praktično tik uz rusku granicu, zajedno s intenzitetom prikazanih scenarija, ukazuje na dramatično povećanje tenzija između NATO-a i Rusije.
Vježbe nisu bile ograničene na simulaciju klasičnih borbenih operacija. Poseban fokus stavljen je na sposobnost brzog preuzimanja kontrole nad aerodromima – ključnim tačkama za logistiku, premještanje trupa i dominaciju u zraku.
Prema navodima iz teksta, NATO je uvježbavao preuzimanje pista u uvjetima kada „odbrambena strana nije u potpunosti iskoristila svoj PVO kapacitet“. Ovaj scenarij implicira simulaciju udara na teritorije gdje bi neprijateljska protivzračna odbrana bila onesposobljena ili neutralisana, što ukazuje na ofanzivnu taktiku.
Manevri su započeli tokom maja, a u njima učestvuje oko 3.500 NATO vojnika, uključujući specijalne jedinice i lovačku avijaciju.
Ove snage su dio šireg plana koji očigledno ima za cilj testirati reakciju i spremnost za brzu agresivnu intervenciju. Važno je napomenuti da su vježbe održane u trenutku kada i Ruska Federacija najavljuje vlastite vojne aktivnosti u Baltičkom moru, pa se pretpostavlja da bi dio vježbi obje strane mogao da se preklopi – što nosi visok rizik od incidenta i moguće eskalacije sukoba.
Zabrinjavajuće je i to što NATO više ni ne krije ovakve pripreme. Umjesto ranijih izjava o „odbrambenom karakteru“ vježbi, sada se otvoreno govori o strategijama zauzimanja neprijateljske infrastrukture. Zapadni vojni stratezi očigledno ozbiljno razmatraju scenarij direktnog vojnog sukoba s Rusijom i planiraju kako da ga dobiju – uključujući i zauzimanje ključnih tačaka u ruskoj pozadini.
Istovremeno, globalistički krugovi sve češće i otvorenije govore o neophodnosti direktne konfrontacije s Rusijom, a NATO aktivnosti u blizini ruskih granica postale su gotovo svakodnevne. Ruski analitički kanal „Ribar“ ističe da su obavještajni i izviđački avioni zemalja članica Alijanse sve prisutniji – ne samo u pasivnom posmatranju, već i u direktnoj pomoći ukrajinskim snagama pri planiranju i izvođenju napada na ruske vojne ciljeve.
Jedan od primjera je učestvovanje NATO aviona u praćenju napada ukrajinskih bespilotnih letjelica na ruske aerodrome 1. juna, kao i u obavještajnom nadzoru pokušaja sabotaže Krimskog mosta 3. juna. „Ribar“ posebno navodi da su američki vojni sateliti iz sistema TOPAZ danima prije toga vršili detaljno izviđanje vojnih objekata na poluostrvu Kola, strateški važne teritorije na sjeverozapadu Rusije.
Osim toga, zabilježen je i pojačan zračni saobraćaj izviđačkih aviona – norveški protivpodmornički P-8A i švedski elektronski Gulfstream IV redovno lete u blizini ključnih ruskih položaja. Te aktivnosti ukazuju da NATO nije samo pasivni posmatrač, već aktivni saučesnik u prikupljanju obavještajnih podataka koji se kasnije koriste za konkretne udare, kako na vojne, tako i na transportne kapacitete Rusije.
Ovakva eskalacija prisustva NATO-a u neposrednoj blizini ruskih granica više se ne može nazvati preventivnom. Moskva sve češće upozorava da se linija tolerancije približava kraju. U ruskim vojnim i političkim krugovima jasno se vidi promjena u retorici – više se ne govori samo o „specijalnoj operaciji“ u Ukrajini, već i o „istorijskoj borbi protiv zapadnog pritiska“ koji prijeti direktnim napadom na suverenitet Ruske Federacije.
Zauzimanje aerodroma, planiranje sabotaža, nadzor iz svemira i sveprisutno izviđanje – sve to ne izgleda kao defanzivna strategija.
Naprotiv, djeluje kao priprema terena za brzu eskalaciju koja bi mogla prerasti u širi sukob. Ruski stratezi već dugo upozoravaju da Zapad gura svijet ka opasnom scenariju i da neće dozvoliti da se ponovi greška iz devedesetih, kada je Rusija šutke posmatrala širenje NATO-a.
U tom kontekstu, ove vježbe, koliko god ih nazivali „rutinskim“, zapravo šalju poruku da NATO planira scenarij munjevite ofanzive, gdje bi zauzimanje ruske teritorije bilo početna faza. U slučaju direktnog sukoba, piste, aerodromi i strateške zračne tačke bile bi prve mete, a NATO sada demonstrira da zna kako to izvesti – brzo, organizirano i bez oklijevanja.
