Dok Izrael razotkriva svoj posljednji pokušaj genocida, a u Gazi prijeti masovna smrt od gladi, zapadni mediji i političari oprezno počinju govoriti o tome. (TBT)
Moglo se zamisliti prije 19 mjeseci da će trebati više od godinu i pol da Izrael kolje i izgladnjuje djecu Gaze da će se pojaviti prve pukotine u podršci Izraelu koja je bila čvrsta kao kameni zid od strane zapadnih establišmenta.
Konačno, nešto izgleda kao da će se uskoro dati.
Finansijski dnevnik britanskog establišmenta, Financial Times, prvi je prošle sedmice probio zid kako bi osudio “sramotnu šutnju Zapada” pred izraelskim ubojitim napadom na malenu enklavu.
U uvodniku – zapravo glasu novina – FT je optužio Sjedinjene Države i Evropu da su sve više “suučesnici” jer je Izrael učinio Gazu “nenastanjivom”, što je aluzija na genocid, i primijetio da je cilj bio “istjerati Palestince s njihove zemlje”, što je aluzija na etničko čišćenje.
Naravno, oba ova teška zločina Izraela očito su istinita ne samo od Hamasovog nasilnog, jednodnevnog proboja iz Gaze 7. oktobra 2023., već desetljećima ranije.
Toliko je žalosno stanje zapadnog izvještavanja, od medija ne manje sukrivih od vlada koje kudi FT, da moramo uočiti I najmanji znak napretka.
Zatim se uključio Economist, upozoravajući da su izraelski premijer Benjamin Netanyahu i njegovi ministri vođeni “snom o pražnjenju Gaze i ponovnoj izgradnji tamošnjih židovskih naselja”.
Tokom vikenda, Independent je odlučio prekinuti “zaglušujuću tišinu o Gazi”. Bilo je “vrijeme da se svijet probudi s obzirom na ono što se događa i da zatraži kraj patnji Palestinaca zarobljenih u enklavi”.
Zapravo se veći dio svijeta probudio prije mnogo, mnogo mjeseci. Zapadni novinarski korpus i zapadni političari prespavali su proteklih 19 mjeseci genocida.
Zatim u ponedjeljak – navodno liberalni Guardian izrazio je u vlastitom uvodniku strah da Izrael čini “genocid”, iako se to usudio učiniti samo postavljajući optužbu kao pitanje.
O Izraelu je napisano: “Sada planira Gazu bez Palestinaca. Šta je ovo, ako nije genocid? Kada će SAD i njegovi saveznici djelovati da zaustave užas, ako ne sada?”
Novine su mogle postaviti drugačije pitanje: Zašto su zapadni saveznici Izraela – kao i mediji poput Guardiana i FT-a – čekali 19 mjeseci da progovore protiv užasa?
I, očekivano, na začelju je bio BBC. U srijedu je BBC-jev PM program odlučio dati najbolju poziciju svjedočenju Toma Fletchera, šefa UN-a za humanitarna pitanja, Vijeću sigurnosti. Voditelj Evan Davis rekao je da je BBC odlučio “učiniti nešto pomalo neobično”.
Zaista neobično. Pustio je Fletcherov govor u cijelosti – svih 12 i pol minuta. To je uključivalo i Fletcherov komentar: “Za one ubijene i one čiji su glasovi ušutkani: koji su vam dokazi sada potrebni? Hoćete li djelovati – odlučno – da spriječite genocid i osigurate poštivanje međunarodnog humanitarnog prava?”
Prešli smo u manje od sedma dana od riječi “genocid” koja je bila tabu u vezi s Gazom do toga da je postala gotovo mainstream.
Rastuće pukotine
Pukotine su evidentne I u britanskom parlamentu. Mark Pritchard, konzervativni zastupnik i doživotni pristaša Izraela, ustao je iz zadnjih klupa kako bi priznao da je pogriješio u vezi s Izraelom i osudio ga “zbog onoga što radi palestinskom narodu”.
Bio je jedan od više od desetak torijevskih zastupnika i kolega u Domu lordova, koji su svi nekada bili nepokolebljivi branitelji Izraela, koji su pozvali britanskog premijera Keira Starmera da odmah prizna palestinsku državu.
Njihov potez uslijedio je nakon otvorenog pisma koje je objavilo 36 članova Odbora zastupnika, tijela od 300 članova koje tvrdi da predstavlja britanske Židove, ne slažući se s kontinuiranom podrškom pokolju. Pismo je upozorilo: “Duša Izraela je iščupana.”
Pritchard je rekao kolegama zastupnicima da je vrijeme da se “zauzme za humanizam, za to što smo na pravoj strani povijesti, za to što imamo moralnu hrabrost da vodimo.”
Nažalost, tome još nema traga. Istraživanje objavljeno prošle sedmice, temeljeno na podacima izraelskih poreznih vlasti, pokazalo je da je Starmerova vlada lagala čak i o vrlo ograničenim ograničenjima prodaje oružja Izraelu za koja je tvrdila da su uvedena prošle godine.
Unatoč prividnoj zabrani isporuka oružja koje bi se moglo koristiti u Gazi, Britanija je potajno izvezla više od 8500 zasebnih vrsta municije u Izrael od zabrane.
Ove sedmice pojavilo se više detalja. Prema brojkama koje je objavio The National, sadašnja vlada izvezla je više oružja u Izrael u tri mjeseca nakon što je zabrana stupila na snagu nego prethodna konzervativna vlada tokom cijele 2020. do 2023. godine.
Toliko je sramotna podrška Ujedinjenog Kraljevstva Izraelu usred onoga što je Međunarodni sud pravde – Svjetski sud – opisao kao “vjerovatan genocid” da se Starmerova vlada treba pretvarati da nešto čini, iako zapravo nastavlja naoružavati taj genocid.
Više od 40 zastupnika pisalo je prošle sedmice ministru vanjskih poslova Davidu Lammyju pozivajući ga da odgovori na optužbe da je obmanuo javnost i parlament. “Javnost zaslužuje znati pune razmjere suučesništva Ujedinjenog Kraljevstva u zločinima protiv čovječnosti”, napisali su.
Drugdje se čuje sve veća galama. Ove sedmice francuski predsjednik Emmanuel Macron nazvao je izraelsku potpunu blokadu pomoći Gazi “sramotnom i neprihvatljivom”. Dodao je: “Moj posao je učiniti sve što mogu da to prestane.” Činilo se da se “sve” svodi na ništa drugo do nagovaranje mogućih ekonomskih sankcija.
Ipak, retorička promjena bila je upečatljiva. Talijanska premijerka, Giorgia Meloni, na sličan je način osudila blokadu, nazvavši je “neopravdanom”. Dodala je: “Uvijek sam podsjećala na hitnost pronalaženja načina za okončanje neprijateljstava i poštovanje međunarodnog prava i međunarodnog humanitarnog prava.”
“Međunarodno pravo”? Gdje je to bilo zadnjih 19 mjeseci?
Slična je promjena prioriteta bila i preko Atlantika. Demokratski senator Chris van Hollen, primjerice, nedavno se usudio nazvati izraelske akcije u Gazi “etničkim čišćenjem”.
Christiane Amanpour s CNN-a, predvodnica Beltwayskog konsenzusa, neobično je žestoko kritikovala zamjenicu izraelskog ministra vanjskih poslova Sharren Haskel. Amanpour ju je optužila da laže o djeci koja gladuju u Izraelu.
U međuvremenu, Josep Borrell, donedavno šef vanjske politike Evropske unije, prošle je sedmice razbio još jedan tabu izravno optuživši Izrael za pripremu genocida u Gazi.
“Rijetko sam čuo da je čelnik neke države tako jasno ocrtao plan koji odgovara pravnoj definiciji genocida”, rekao je i dodao: “Suočavamo se s najvećom operacijom etničkog čišćenja od kraja Drugog svjetskog rata.”
Borrell, naravno, u ovom trenutku nema utjecaja na politiku EU.
Logor smrti
Sve je ovo bolno spor napredak, ali sugerira da bi prijelomna tačka mogla biti blizu.
Ako je tako, postoji nekoliko razloga. Jedan – najočitiji u kombinaciji – je američki predsjednik Donald Trump.
Guardianu, FT-u i torijevskim zastupnicima stare škole bilo je lakše šutke promatrati istrebljenje Palestinaca u Gazi kad su iza toga ljubazno stajali ujak Joe Biden i američki vojno-industrijski kompleks.
Za razliku od svog prethodnika, Trump prečesto zaboravlja dio gdje bi trebao staviti fokus na izraelske zločine ili udaljiti SAD od njih, čak i dok Washington isporučuje oružje za izvršenje tih zločina.
Ali isto tako, postoji mnogo pokazatelja da je Trump – sa svojom stalnom željom da ga se vidi kao glavnu facu – sve više ljutit što ga je Netanyahu javno nadmudrio.
Ove sedmice, dok je Trump krenuo na Bliski istok, njegova je administracija osigurala oslobađanje izraelskog vojnika Edana Alexandera, posljednjeg živućeg američkog građanina u zarobljeništvu u Gazi, zaobilazeći Izrael i pregovarajući izravno s Hamasom.
U svojim komentarima o oslobađanju, Trump je inzistirao na tome da je vrijeme da se “stane na kraj ovom vrlo brutalnom ratu” – primjedba koju očito nije uskladio s Netanyahuom.
Naime, Izrael nije na Trumpovom rasporedu za Bliski istok.
Čini se da je sada relativno siguran trenutak za zauzimanje kritičnijeg stava prema Izraelu, što vjerovatno cijene FT i Guardian.
Tu je i činjenica da izraelski genocid doseže svoju krajnju tačku. Hrana, voda ili lijekovi nisu ušli u Gazu više od dva mjeseca. Svi su pothranjeni. Nejasno je, s obzirom na izraelsko uništavanje zdravstvenog sistema u Gazi, koliko ih je već umrlo od gladi.
Ali slike djece od kože i kostiju koja izlaze iz Gaze neugodno podsjećaju na 80 godina stare slike kosturne židovske djece zatočene u nacističkim logorima.
To je podsjetnik da je Gaza – koju je Izrael strogo blokirao 16 godina prije Hamasovog proboja 7. oktobra 2023. – u proteklih 19 mjeseci pretvorena iz koncentracijskog logora u logor smrti.
Dijelovi medija i političke klase znaju da se masovna smrt u Gazi ne može još dugo prikrivati, čak ni nakon što je Izrael zabranio stranim novinarima pristup enklavi i ubio većinu palestinskih novinara koji su pokušavali snimiti genocid.
Ciničnim političkim i medijskim akterima pokušavaju doći do opravdanja prije nego što bude prekasno za pokajanje.
Mit o ‘ratu u Gazi’
I na kraju, tu je i činjenica da je Izrael izjavio da je spreman preuzeti direktnu odgovornost za istrebljenje u Gazi tako što će, po njegovim riječima, “zauzeti” sićušni teritorij.
Dugo iščekivani “dan poslije” izgleda kao da samo što nije stigao.
Dvadeset godina Izrael i zapadne prijestolnice urotile su se u laži da je okupacija Gaze završila 2005., kada je tadašnji izraelski premijer, Ariel Sharon, izvukao nekoliko hiljada židovskih doseljenika i povukao izraelske vojnike na visoko utvrđene kote kojima je okruživao enklavu.
U prošlogodišnjoj presudi, Svjetski sud je ovu tvrdnju kratko odbacio, naglašavajući da Gaza, kao i palestinski teritoriji Zapadne obale i Istočnog Jerusalema, nikada nisu prestali biti pod izraelskom okupacijom, te da okupacija mora odmah prestati.
Istina je da je, čak i prije Hamasovih napada 2023., Izrael opsjedao Gazu kopnom, morem i zrakom mnogo, mnogo godina. Ništa – ljudi ili trgovina – nije ulazilo niti izlazilo bez pristanka izraelske vojske.
Izraelski dužnosnici uveli su tajnu politiku stavljanja tamošnjeg stanovništva na strogu “dijetu” – ratni zločin tada kao i sada – koja je osiguravala da većina mladih u Gazi postaje sve neuhranjenija.
Dronovi su neprestano cvilili iznad glave, kao i sada, promatrajući stanovništvo s neba 24 sata dnevno i povremeno padajući kišom smrti. Ribari su ustrijeljeni, a njihovi brodovi potopljeni jer su pokušavali loviti ribu u vlastitim vodama. Poljoprivrednici su uništili usjeve herbicidima prskanim iz izraelskih aviona.
A kada je raspoloženje krenulo, Izrael je poslao borbene avione da bombardiraju enklavu ili je poslao vojnike u vojne operacije, ubijajući stotine civila odjednom.
Kad su Palestinci u Gazi iz sedmice u sedmicu izlazili na prosvjede u blizini ograde svog koncentracijskog logora, izraelski snajperisti su pucali na njih, ubivši oko 200 i osakativši nekoliko hiljada drugih.
Ipak, unatoč svemu tome, Izrael i zapadne prijestolnice inzistirali su na priči da Hamas “vlada” Gazom i da je samo on odgovoran za ono što se tamo događa.
Ta je fikcija bila vrlo važna zapadnim silama. Omogućio je Izraelu da izbjegne odgovornost za zločine protiv čovječnosti počinjene u Gazi u posljednja dva desetljeća – i omogućio je Zapadu da izbjegne optužbe za suučesništvo u naoružavanju kriminalaca.
Umjesto toga, politička i medijska kasta ovjekovječila je mit da je Izrael uključen u “sukob” s Hamasom – kao i povremene “ratove” u Gazi – iako je vlastita izraelska vojska nazvala svoje operacije uništenja cijelih četvrti i ubijanja njihovih stanovnika “košenjem travnjaka”.
Izrael je, naravno, na Gazu gledao kao na svoj travnjak koji treba kositi. I to upravo zato što nikada nije prestala okupirati enklavu.
Čak se i danas zapadni mediji udružuju u fikciji da je Gaza slobodna od izraelske okupacije prikazujući tamošnji pokolj – i izgladnjivanje stanovništva – kao “rat”.
Gubitak naslovne priče
Ali “dan poslije” – signaliziran izraelskim obećanim “zauzimanjem” i “ponovnom okupacijom” Gaze – donosi zagonetku za Izrael i njegove zapadne sponzore.
Do sada je svaki zločin Izraela bio opravdan Hamasovim nasilnim probojom 7. oktobra 2023.
Izrael i njegove pristaše inzistirali su na tome da Hamas mora vratiti Izraelce koje je zarobio prije nego što se postigne neki nedefinirani “mir”. U isto vrijeme, Izrael je također tvrdio da Gaza mora biti uništena pod svaku cijenu kako bi se Hamas iskorijenio i eliminirao.
Ova dva cilja nikada nisu izgledala dosljedno – ne samo zato što je Izrael ubio više palestinskih civila “iskorijenjujući” Hamas, to je više mladih muškaraca Hamas regrutirao tražeći osvetu.
Stalni tok genocidne retorike izraelskih čelnika jasno je pokazao da vjeruju da u Gazi nema civila – nema “neumiješanih” – i da enklavu treba sravniti s zemljom, a stanovništvo tretirati kao “ljudske životinje”, kazniti “bez hrane, vode ili goriva”.
Ministar financija Bezalel Smotrich ponovio je taj pristup prošle sedmice, obećavši da će “Gaza biti potpuno uništena” i da će njeni stanovnici biti etnički očišćeni – ili, kako je rekao, prisiljeni “u velikom broju otići u treće zemlje”.
Izraelski dužnosnici ponovili su ga, prijeteći da će “sravniti” Gazu ako taoci ne budu pušteni ove sedmice. Ali zapravo, zarobljenici koje drži Hamas samo su zgodan izgovor.
Smotrič je bio iskreniji u opažanju da oslobađanje talaca “nije najvažnije”. Njegovo mišljenje očito dijeli i izraelska vojska, koja je navodno taj cilj stavila na posljednje mjesto na popisu od šest “ratnih” ciljeva.
Za vojsku su važnije “operativna kontrola” Gaze, “demilitarizacija teritorija” i “koncentracija i kretanje stanovništva”.
S Izraelom koji će ponovno biti nedvojbeno, vidljivo izravno zadužen za Gazu – s naslovnicama koje su skinute s priče o “ratu”, o potrebi da se eliminira Hamas, o civilnim žrtvama kao “kolateralnoj šteti” – odgovornost Izraela za genocid također će biti neosporna, kao i aktivno tajno djelovanje Zapada.
To je bio razlog zašto je više od 250 bivših agenata Mossada, izraelske špijunske agencije – uključujući tri njena bivša šefa – potpisalo pismo ove sedmice osuđujući izraelsko kršenje primirja početkom marta i njegov povratak u “rat”.
U pismu su službeni ciljevi Izraela nazvani “neostvarivima”.
Slično tome, izraelski mediji izvještavaju da se veliki broj izraelskih vojnih rezervista više ne pojavljuje kada su pozvani da se vrate na dužnost u Gazu.
Etničko čišćenje
Zapadni sponzori Izraela sada se moraju uhvatiti u koštac s izraelskim “planom” za uništeni teritorij. Njegovi obrisi posljednjih su dana sve jasniji.
U siječnju je Izrael službeno zabranio agenciju Ujedinjenih naroda za izbjeglice Unrwa koja hrani i brine za veliki dio palestinskog stanovništva koje je Izrael protjerao sa svojih povijesnih zemalja u ranijim fazama svoje desetljećima duge kolonizacije povijesne Palestine.
Gaza je krcata takvim izbjeglicama – rezultat je najvećeg izraelskog programa etničkog čišćenja 1948. godine, kada je stvoren kao “židovska država”.
Uklanjanje Unrwe bila je dugogodišnja ambicija, potez Izraela osmišljen kako bi se oslobodio jarma humanitarnih agencija koje su se brinule za Palestince – i time im pomogle da se odupru izraelskim naporima u etničkom čišćenju – kao i nadzirući izraelsko pridržavanje, ili bolje rečeno nepostojanje, međunarodnog prava.
Da bi programi etničkog čišćenja i genocida u Gazi bili dovršeni, Izrael je trebao proizvesti alternativni sistem Unrwa-inom.
Prošle je sedmice odobrila shemu u kojoj namjerava koristiti privatne izvođače, a ne UN, za isporuku malih količina hrane i vode Palestincima. Izrael će pustiti 60 kamiona dnevno – jedva desetinu apsolutnog minimuma potrebnog, prema UN-u.
Postoji nekoliko začkoljica. Kako bi imali ikakvu nadu da će se kvalificirati za ovu vrlo ograničenu pomoć, Palestinci će je morati prikupljati s vojnih distribucijskih točaka smještenih u malom području na južnom vrhu pojasa Gaze. Drugim riječima, oko dva miliona Palestinaca morat će se nagurati na mjesto koje nema šanse da ih sve primi, a čak i tada će imati samo desetinu pomoći koja im je potrebna.
I oni će se morati preseliti bez ikakvog jamstva Izraela da neće nastaviti s bombardiranjem “humanitarnih zona” u koje su natjerani.
Ove vojne distribucijske zone slučajno su tik uz jedinu, kratku granicu Gaze s Egiptom – točno tamo gdje je Izrael pokušavao otjerati Palestince tijekom proteklih 19 mjeseci u nadi da će prisiliti Egipat da otvori granicu kako bi se ljudi iz Gaze mogli etnički očistiti do Sinaja.
Prema izraelskom planu, Palestinci će biti pregledani u tim vojnim središtima pomoću biometrijskih podataka prije nego što se nadaju da će dobiti minimalno kalorijski kontroliranu hranu.
Kad uđu u središta, mogu biti uhićeni i otpremljeni u jedan od izraelskih logora za mučenje.
Upravo prošlog tjedna izraelske novine Haaretz objavile su svjedočanstvo izraelskog vojnika koji je postao zviždač – potvrđujući iskaze liječnika i drugih čuvara – da su mučenje i zlostavljanje rasprostranjeni protiv Palestinaca, uključujući civile, u Sde Teimanu, najozloglašenijem od logora.
Rat za humanitarnu pomoć
Prošli petak, nedugo nakon što je Izrael objavio svoj plan “pomoći”, ispalio je projektil na Unrwa centar u kampu Jabaliya, uništivši njegov centar za distribuciju hrane i skladište.
Zatim je u subotu Izrael bombardirao šatore korištene za pripremu hrane u Khan Younisu i Gazi. Ciljao je dobrotvorne kuhinje i pekare kako bi ih zatvorio, u odjeku svoje kampanje uništavanja bolnica i zdravstvenog sustava u Gazi.
Posljednjih dana, trećina javnih kuhinja koje podržava UN – posljednja linija života stanovništva – zatvorena je jer su njihove zalihe hrane iscrpljene, kao i njihov pristup gorivu.
Prema UN-ovoj agenciji OCHA, taj broj raste “iz dana u dan”, što dovodi do “rasprostranjene” gladi.
UN je ovaj tjedan izvijestio da se gotovo pola miliona ljudi u Gazi – petina stanovništva – suočilo s “katastrofalnom glađu”.
Predvidljivo, Izrael i njegovi jezivi apologeti omalovažavaju ovo more goleme patnje. Jonathan Turner, izvršni direktor UK Lawyers for Israel, ustvrdio je da kritičari nepravedno osuđuju Izrael zbog izgladnjivanja stanovništva Gaze i ignoriranja zdravstvenih prednosti smanjenja “pretilosti” među Palestincima.
U zajedničkoj izjavi prošle sedmice, 15 agencija UN-a i više od 200 dobrotvornih i humanitarnih grupa osudilo je izraelski plan “pomoći”. UN-ov dječji fond Unicef upozorio je da Izrael tjera Palestince da biraju između “raseljavanja i smrti”.
Ali što je još gore, Izrael ponovno postavlja svoju klupu kako bi okrenuo stvarnost naglavce.
Oni Palestinci koji odbiju surađivati s njegovim planom “pomoći” bit će okrivljeni za vlastitu glad. A međunarodne agencije koje se odbijaju složiti s izraelskim kriminalom bit će okaljane i kao “antisemitske” i kao odgovorne za sve veći danak gladovanja stanovništva Gaze.
Postoji način da se zaustavi daljnje degeneriranje ovih zločina. Ali to će zahtijevati od zapadnih političara i novinara mnogo više hrabrosti nego što su se do sada usudili skupiti. Trebat će više od retoričkih aklamacija. Za to će trebati više od javnih aklamacija ruku. Jesu li sposobni za više? Nemojte zadržavati dah.
Piše: Jonathan Cook
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
