Piše: Maja Radević
“Slavko Aleksić nekim svojim saborcima ostavio je dio arhive Novosarajevskog četničkog odreda, s uputama da se ta arhiva upotrijebi u slučaju da se njemu nešto desi.
Njegovi saborci predali su mi veliki broj različitih dokumenata koji ozbiljno inkriminiraju Aleksandra Vučića” – ovo je 25. januara ove godine objavio hrvatski novinar Domagoj Margetić, tvrdeći da posjeduje originalnu dokumentaciju iz ratnog perioda koja dokazuje da je srbijanski predsjednik Vučić direktno sudjelovao u organizaciji takozvanog “Sarajevo safarija”, kao “vodič i pratitelj stranim gostima koji su dolazili na ljudske safarije”.
Margetić je do sada objavio nekoliko dokumenata za koje kaže da potiču iz arhive nedavno umrlog četničkog vojvode Slavka Aleksića, bivšeg komandanta Novosarajevskog četničkog odreda (NČO), koji je sa svojim saborcima sa položaja na Jevrejskom groblju godinama terorizirao građane opkoljenog Sarajeva. Istraga je detaljno analizirala dokumente koje je objavio Margetić – uporedili smo ih sa dokazano autentičnim dokumentima Novosarajevskog četničkog odreda koji su korišteni u predmetima na Međunarodnom tribunalu u Haagu i koje je potpisao Slavko Aleksić, kao i sa dokumentima iz drugih izvora koji su ranije javno objavljivani. Analiza nas je nedvosmisleno dovela do zaključka da su dokumenti koje je proteklih dana objavljivao Domagoj Margetić – lažni. U nastavku teksta ćemo to i argumentovati.
A gdje je pečat?
Slavko Aleksić je sve naredbe, odluke, zahtjeve upućivane prema komandi itd., kao komandant NČO pisao i potpisivao isključivo ćirilicom. Ispod je dokument koji je Aleksić uputio komandi Trećeg pješadijskog bataljona Prve sarajevske motorizirane brigade VRS-a (komandantu Blagoju Kovačeviću) 16. decembra 1993., u kojem traži da se za potrebe jedinice na Jevrejskom groblju osigura municija. Ovaj dokument je korišten na suđenjima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću u Haagu i na njemu je vidljiv žig Haškog tribunala.
U drugom dokumentu, datiranom 28.09.1993. godine, Aleksić u ime komande NČO piše zahvalnicu Zlatku Novkoviću, “srpskom dobrovoljcu iz Njujorka”, i dodjeljuje mu čin četničkog kapetana. I ovaj dokument je također napisan ćirilićnim pismom, kao i svi drugi koje je Aleksić potpisivao.
Za razliku od ovih provjereno autentičnih dokumenata, svi navodni dokumenti Slavka Aleksića koje je objavio Margetić napisani su latinicom. Jedino je Aleksićev potpis na dnu dokumenta ćirilićni.
Pored toga što su “dokumenti” koje objavljuje Margetić pisani latinicom, lako je uočiti još jednu veoma bitnu razliku – na svim izvornim dokumentima koje je potpisivao Slavko Aleksić nalazi se pečat četničkog odreda. Na Margetićevim dokumentima – nema nikakvog pečata.
Dodatne sumnje u vjerodostojnost dokumenata koje je u javnost plasirao hrvatski novinar budi i sam potpis (hemijskom olovkom) Slavka Aleksića. Naime, iako je sličan onome sa autentičnih dokumenata, Aleksićev potpis sa Margetićevih papira je neobično izražajan i upečatljiv ako uzmemo u obzir da je riječ o dokumentima koji su navodno nastali prije više od tri decenije.
Mjesec dana prije smrti, četnički vojvoda Aleksić je u intervjuu za crnogorsku Borbu demantovao navode Domagoja Margetića o Vučićevom učešću u “Sarajevo safariju”.
“Nije tačno to što navodi ustaški novinar Domagoj Margetić. Optužuju Vučića da je bio dobrovoljac kod mene u jedinici, to apsolutno nije tačno. Odgovorno tvrdim da nema ništa od toga, tu nema ni kap istine. Nikakvi snajperisti, nikakvi strani plaćenici, jer su kod mene u jedinici bili Rusi, Grci, Bugari, pa čak i neki Makedonci, ali to su pravoslavci dobrovoljci. Ali da se neko bavio snajperisanjem, ubijanjem, to je van pameti”, tvrdio je Aleksić.
Aleksić je naveo i kako “pouzdano zna” da su ljudski safariji ipak organizovani, ali ne u Sarajevu, već u Mostaru.
“U taj dio podijeljenog Mostara koji su držali Hrvati dolazili su ti lovci, to se zna, koji su tukli muslimanske civile, i djecu i ostale, u drugom kraju Mostara”, ispričao je Aleksić.
Bez obzira na to jesu li njegove tvrdnje istinite ili ne, nejasno je zašto bi Slavko Aleksić svoju zaostavštinu povjerio upravo Domagoju Margetiću, kojeg je nazivao „ustaškim novinarom“ i protiv njega najavljivao tužbe zbog klevete.
Ko je Domagoj Margetić
Početkom juna 2023. godine Domagoj Margetić je objavio da ga je srbijanska policija uhapsila na graničnom prelazu Batrovci.
“Policija Srbije me je zadržala i uhapsila i ovdje čekam razgovor sa nekim ko treba doći”, naveo je Margetić u video-zapisu koji je objavio na mreži X.
Dodao je da je priveden jer je dan ranije na društvenim mrežama najavio kako će na promociji svoje knjige u Beogradu održati i “prezentaciju dokumentacije dobijene od Vladimira Cvijana”.
Cvijan je bio nekadašnji visoki funkcioner SNS-a i savjetnik predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Umro je 2014. godine, a javnost je za njegovu smrt saznala skoro četiri godine kasnije kada je Više javno tužilaštvo u Beogradu objavilo da je njegovo tijelo pronađeno u Dunavu i da je navodno počinio samoubistvo.
Margetićeva novinarska karijera obilježena je brojnim kontroverzama. U javnosti se prvi put pojavio početkom 90-ih godina kao mladi HDZ-ov jurišnik i predsjednik “Hrvatske mladeži Republike Hrvatske”. Za sebe je tvrdio da je bio svojevrsni “hrvatski Schindler”, član tajne specijalne službe koja je spašavala Srbe iz neokupiranih dijelova Hrvatske, te da je svojevremeno radio na sklanjanju dokumentacije Ivana Krajačića Steve, jednog od najmoćnijih ljudi jugoslavenskog obavještajnog aparata. Sa HDZ-om se formalno razišao 1997. godine i od tada se počeo predstavljati kao neovisni istraživački novinar, s tim što se u više navrata bezuspješno pokušavao vratiti u politiku.
U februaru 2007. Haški tribunal ga je osudio na tri mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 10.000 eura zbog nepoštivanja suda jer je otkrio identitet zaštićenih svjedoka u procesu protiv Tihomira Blaškića. Margetić je i autor knjige “Islamistički terorizam na jugu Europe” u kojoj je pisao o djelovanju islamističkih terorističkih organizacija u Bosni i Hercegovini. Knjigu je posvetio Hrvatima u BiH i ratnom zločincu Dariju Kordiću.
Domagoj Margetić je više puta bio fizički napadnut. U napadu u Zagrebu 2014. godine nepoznati napadač ga je udario betonskim blokom u glavu i zadao mu teže tjelesne povrede. U jesen 2018. započeo je štrajk glađu koji je trajao 44 dana, zahtijevajući da mu se omogući uvid „u sve dosjee koje o njemu posjeduje država“ i tvrdeći kako policija nije reagovala na njegove prijave da prima prijetnje smrću, te da ga je supruga napustila zbog “laži iz paraobavještajnog podzemlja”. Nakon razgovora sa premijerom Andrejem Plenkovićemprekinuo je štrajk glađu.
U junu 2023. Margetić, koji se ranije izjašnjavao kao Jevrej, ponovo je privukao pažnju javnosti kada je objavioda je u manastiru Tavna kod Bijeljine primio pravoslavnu vjeru.
Za građane Sarajeva koji su preživjeli opsadu dugu 1.425 dana, sama informacija da je Tužilaštvo u Milanu nedavno otvorilo istragu o takozvanim „vikend-snajperistima“ otvorila je brojne traume i duboko potisnuta sjećanja. Priča koja je otvorena mora se i zatvoriti, a svi oni koji su učestvovali u svakodnevnom snajperskom teroriziranju civila u glavnom gradu BiH za to bi, ako ima pravde, morali konačno i odgovarati. No, objavljivanje dokumenata krajnje upitne autentičnosti u medijima i poklanjanje povjerenja osobama sumnjivog kredibiliteta kakva je Domagoj Margetić ne predstavlja doprinos rasvjetljavanju zločina, naprotiv. Ono kompromituje žrtve, relativizira odgovornost počinilaca i daje dodatnu municiju onima koji godinama sistemski rade na poricanju i reviziji historijskih činjenica o opsadi Sarajeva i agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
