SIPA-in pokušaj privođenja Milorada Dodika u Istočnom Sarajevu 23. aprila pokazao je stanje u BiH i RS-u. Iako se naizgled čini lošim, stvarnost otkriva da građani nisu skloni nasilju, bez obzira na političke tenzije.
Većina Srba, posebno u Istočnom Sarajevu, nije pokazala podršku Dodiku tokom njegovog skrivanja – niti je SNSD organizovao javne skupove.
Dodik je svjestan gubitka podrške naroda, pa sve češće prijeti i optužuje i vlastite sunarodnike.
Savjetnik Milan Tegeltija pokušava preokrenuti narativ, tvrdeći da RS ima suverenitet i monopol sile. Međutim, činjenice ukazuju da je RS daleko od funkcionalne, a da BiH, iako ne savršena, nije „propala država“. Dodikova moć počiva na privatizaciji institucija i kontroli preko ekonomske moći. Visoki predstavnik Schmidt pokušava to potkopati uskraćivanjem sredstava iz budžeta.
Dodik nikad nije bio slabiji ni više izoliran. Uloga SDA i DF-a u političkom zaoštravanju dodatno otežava situaciju, dok umjerene i stručne reakcije poput one Ramiza Huremagića, Zlatka Miletića i Nedžada Korajlića pozivaju na razum i zakonitu borbu bez nasilja. Ključno je da se ne reaguje emotivno, već institucionalno.
Zaključak:
BiH pravosuđe nije jednako za sve, ali ključ rješenja leži u istrajnosti institucija. Vrijeme više ne radi u Dodikovu korist, a njegovo okruženje sve više shvata da im prijeti sudbina potrošne robe.
TBT TIMES
