Dodikov pohod: Od Miloševićevog učenika do izazivača državnog poretka
Od “streljaj Radovane” do “hapsi, Milorade”: Dodikov udar na državu počeo je kada se uz pomoć Trojke dočepao trećine državne vlasti i resursa!
Milorad Dodik, političar sa dugim stažom na bh. sceni, godinama gradi svoju poziciju kroz balansiranje između zapadnih sila, Beograda i Moskve. Njegova politička transformacija, od „mladog reformatora“ kojeg je Zapad 1998. podržao kao alternativu ratnim liderima do današnjeg izazivača ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, rezultat je kompleksnog spleta domaćih i međunarodnih faktora.
Politički uspon uz pomoć Sarajeva
Iako se danas predstavlja kao zaštitnik „izvorne“ Republike Srpske i kritičar „političkog Sarajeva“, Dodikov politički uspon teško bi bio moguć bez podrške upravo onih snaga koje sada označava neprijateljskim. Koalicija sa Trojkom omogućila mu je da ponovo osvoji trećinu državne vlasti i kontrolu nad ključnim resursima, što mu je dalo dodatni politički kapital za destabilizaciju institucija.
U trenutku kada je pravosuđe počelo ozbiljnije zadirati u njegovu političku i poslovnu mrežu, Dodik je prešao u ofanzivu, pokušavajući razgraditi državne institucije koje bi mogle ugroziti njegov položaj. Njegove prijetnje „izdajnicima“ koji ne slijede njegove upute odražavaju strategiju stvaranja straha i lojalnosti kroz politički pritisak i medijsku propagandu.
Paralele s Miloševićem: Obesmišljavanje države
Dodikova politika danas neodoljivo podsjeća na strategiju Slobodana Miloševića iz 1990-ih, kada je Srbija formalno ostajala u Jugoslaviji dok je istovremeno rušila njen pravni i institucionalni okvir. Na sličan način, Dodik deklarativno brani „dejtonsku Bosnu i Hercegovinu“, dok istovremeno urušava njen pravosudni sistem i institucije koje nisu pod njegovom kontrolom.
Pokušaj razgradnje Bosne i Hercegovine dolazi u trenutku globalnih geopolitičkih previranja, gdje Moskva i Beograd imaju svoje interese. Dodikova uloga u ovom procesu je očigledna: destabilizacija kao instrument pritiska, bilo za unutrašnje političke ciljeve, bilo za šire međunarodne igre u kojima BiH postaje moneta za potkusurivanje.
Zagreb i Beograd: Tiha podrška ili kalkulacija?
Reakcije iz Zagreba i Beograda na Dodikove poteze su indikativne. Hrvatska vlast koristi ovu krizu kao argument za rješavanje „hrvatskog pitanja“ u BiH, dok Vučić balansira između podrške Dodiku i vlastitih interesa pred međunarodnom zajednicom. Iako Dodik ne može samostalno provesti svoje planove bez vanjske podrške, pitanje je koliko su Beograd i Moskva spremni ići daleko u podršci njegovim akcijama.
Zaključak: Put bez povratka?
Dodikov državni udar nije nastao preko noći – on je godinama pripreman kroz političke procese u kojima su mu upravo oni koje danas napada omogućili ključne pozicije moći. Pitanje je hoće li politički lideri u Sarajevu, ali i međunarodna zajednica, naći mehanizme da zaustave proces koji prijeti dugoročnoj stabilnosti Bosne i Hercegovine.
Jedno je sigurno – Dodik ne bi mogao započeti ovu bitku da mu prethodno nisu stavljeni svi institucionalni alati u ruke. Ono što je nekada bilo „streljaj, Radovane“, danas je postalo „hapsi, Milorade“ – ali suština političke igre ostaje ista.
