Vijest o karti na kojoj Hrvatska navodno „pripada Turskoj“ tipičan je primjer sadržaja koji na internetu živi brže od objašnjenja. Jedna slika, upečatljiv naslov i nekoliko sati kasnije – društvene mreže pune su reakcija.
Od podsmijeha do zabrinutosti, sve se odvija u poznatom digitalnom ritmu: klik, komentar, dijeljenje.
U stvarnosti, riječ je o vizualnoj provokaciji koja nema nikakvu političku niti pravnu težinu. Hrvatska je međunarodno priznata država, članica Europska unija i NATO, s jasno definiranim granicama. Turska je važan regionalni akter i saveznik unutar NATO-a, ali ideja teritorijalne „pripadnosti“ iz viralne karte ne izlazi iz okvira satire i internetske imaginacije.
Zašto ovakvi sadržaji redovito izazivaju buru?
Granice nisu samo linije na mapi. One nose simboliku identiteta, povijesti i osjećaja sigurnosti. Kada se s tim simbolima poigra, čak i kroz šalu, reakcija je gotovo zajamčena. U digitalnom okruženju gdje algoritmi nagrađuju emocionalni naboj, takve objave lako dobivaju na vidljivosti.
Medijski aspekt priče također je važan. Portali se natječu za pažnju, a vizualno snažan sadržaj često znači veći doseg. Problem nastaje kada publika naslov doživi kao činjenicu, a ne kao provokativni ili satirični element. U toj zoni nastaje zabuna: dio čitatelja sadržaj shvaća doslovno, dio ga odbacuje kao neozbiljan, a rasprava se nerijetko udaljava od stvarnih tema.
Ovakve epizode podsjećaju na potrebu za osnovnom medijskom higijenom: provjeriti izvor, razumjeti kontekst i razlikovati ilustraciju od informacije. Internet je prostor u kojem se zabava, ironija i dezinformacija često miješaju. Kritičko čitanje zato više nije stvar profesionalne deformacije novinara, nego nužna vještina svakog čitatelja.
Viralna karta možda jest bezazlena digitalna igra, ali reakcije koje je izazvala pokazuju koliko su pitanja identiteta i suvereniteta i dalje osjetljiva. Upravo zato vrijedi zastati prije nego što se zaključi.
Izvori: Dnevno.hr
