
Nakon što je Nenad Janković, poznatiji kao Nele Karajlić, gostovao u jednom sportskom podcastu i ispričao navodnu anegdotu iz Sarajeva iz perioda prije rata, internet i društvene mreže su ponovo počele brujeti – ovaj put zbog njegovog, kako piše Slobodna Bosna, “ponovno fabrikovanog sjećanja”.
Anegdota koja se nikada nije dogodila
U priči koju je podijelio, Janković navodi da je nakon utakmice u kojoj je, prema njegovim riječima, “neki Borovnica” zabio gol za FK Sarajevo protiv Željezničara, jedan navijač iz bijesa zbog poraza zalijepio piljarnicu slikama borovničkog soka. Iako zvuči kao tipična sarajevska dosjetka, problem nastaje kada se ispostavi da se taj događaj nikada nije desio.
Igrač po imenu Borovnica jeste postojao – ali je zabio gol za Crvenu zvezdu, a ne za Sarajevo, niti je uopšte bio dio bilo kojeg sarajevskog kluba. Ukratko, cijela priča je izmišljena, a Neletova verzija još jednom pokazuje njegovu sklonost da izgradi narativ koji više liči na fikciju nego na stvarne događaje.
Manipulacija nostalgijom
Karajlićev stil već dugo izaziva podjele – neki ga smatraju nostalgičnim humoristom, dok ga drugi kritikuju kao osobu koja neprestano koristi sentimentalnu rekonstrukciju prošlosti kako bi promovirao vlastitu verziju Sarajeva. Ova posljednja epizoda dodatno je razotkrila obrazac u kojem se stvarne osobe i poznata imena miješaju s izmišljenim događajima kako bi se stvorila iluzija sarajevskog duha, ali bez stvarne odgovornosti prema istini.
Karijera zasnovana na mitovima
Slobodna Bosna piše kako se Karajlić odavno udaljio od stvarnog Sarajeva, ali ne propušta priliku da ga koristi kao kulisu za vlastite narative – često obojene nacionalističkim, ciničnim ili banaliziranim tonom. “Laž, krađa i nasilje su u Vučićevoj Srbiji na cijeni – i to se nagrađuje”, navodi se u tekstu, jasno sugerišući da Karajlićeva revizija sarajevske stvarnosti odlično rezonira sa širom propagandnom matricom.
Sarajlije ne zaboravljaju
Iako je Nele svojevremeno bio simbol jednog urbanog, duhovitog Sarajeva, mnogi koji su u tom gradu i ostali – ili iz njega morali otići zbog stvarnih, neizmišljenih tragedija – danas s indignacijom gledaju na njegovo nastupanje iz pozicije samoproklamovanog svjedoka prošlosti. Oni ne zaboravljaju ni njegovu kontroverznu bliskost s narativima koji relativiziraju ili otvoreno iskrivljuju činjenice o ratnim dešavanjima.
Ova nova „anegdota“ samo je još jedan primjer kako se javni prostor može zloupotrijebiti kroz fikcionalizaciju historije zarad lične promocije.
U vremenu kada je kolektivna memorija sve važnija, ovakve konstrukcije ne samo da vrijeđaju inteligenciju, nego i podcjenjuju stvarnu bol i iskustvo onih koji znaju šta se u Sarajevu stvarno dešavalo. A to sigurno nije bio “Borovnica” i sokići.
📢 Imate mišljenje o ovoj temi?
Uključite se u raspravu i ostavite komentar na našem sajtu ili društvenim mrežama. BALKAN X PORTAL