Dok se Iran suočava sa sankcijama, prijetnjama i zračnim udarima zbog svog nuklearnog programa, Izrael – zemlja koja posjeduje nuklearni arsenal – ostaje van domašaja međunarodne odgovornosti.
U središtu ove nepravde nalazi se Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT), potpisan 1968. godine i danas priznat od 191 zemlje. Osnovni ciljevi sporazuma su spriječiti širenje nuklearnog oružja, promovirati razoružanje i omogućiti mirnodopsku upotrebu nuklearne energije pod međunarodnim nadzorom.
Od potpisnica, samo pet zemalja – SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska, priznate su kao nuklearne sile jer su razvile to oružje prije stupanja NPT-a na snagu. Sve ostale, uključujući Iran, obavezale su se da neće razvijati nuklearno oružje i pristale na nadzor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).
Iran, kao članica NPT-a, već decenijama tvrdi da njegov nuklearni program ima isključivo civilnu svrhu. Podvrgnut je strogim IAEA inspekcijama i potpisao je dodatne protokole, uključujući Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA) iz 2015. godine, kojim je dodatno ograničio obogaćivanje uranijuma.
A šta je sa Izraelom?
Izrael, s druge strane, nikada nije potpisao NPT, nikada nije dozvolio međunarodne inspekcije i nikada nije službeno priznao da posjeduje nuklearno oružje – iako brojne analize i izvještaji, uključujući i priznanja bivših izraelskih zvaničnika, govore da Tel Aviv posjeduje između 80 i 400 nuklearnih bojevih glava.
Lokacija i kapacitet izraelskog nuklearnog postrojenja u Dimoni u Negev pustinji godinama su predmet tajnosti, bez ikakvog međunarodnog uvida.
Ipak, Izrael nikada nije bio meta sankcija, inspekcija ili vojnih prijetnji zbog svog nuklearnog potencijala. Štaviše, ima blisku saradnju sa nuklearnim silama poput SAD-a i Velike Britanije, a njegovo nuklearno oružje se u međunarodnim forumima jednostavno – ignoriše.
Selektivna pravda i geopolitička realnost
Ova očigledna disproporcija ukazuje na strukturnu nepravdu u globalnoj nuklearnoj regulativi. Četiri zemlje koje nisu članice NPT-a – Izrael, Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja – sve posjeduju nuklearno oružje. No, od svih njih, jedino je Iran, koji je zapravo članica NPT-a i podložan inspekcijama, meta konstantnih optužbi, prijetnji i napada.
Odgovor leži u geopolitici, savezništvima i interesima velikih sila. Iran je politički i vojno suprotstavljen američkim i izraelskim interesima u regiji Bliskog istoka, dok je Izrael ključni saveznik Zapada. Time se pravila međunarodnog poretka ne primjenjuju jednako – već selektivno, u skladu s interesima moćnih.
Ova situacija razotkriva nuklearno licemjerje u srži međunarodnog sistema: oni koji poštuju pravila često bivaju kažnjeni, dok oni koji ih ignorišu – bivaju zaštićeni.
Ukoliko međunarodna zajednica želi sačuvati kredibilitet normi poput NPT-a, mora prestati s praksom dvostrukih standarda. Jer dokle god postoji tolerancija za nuklearne arsenale pojedinih zemalja, uz istovremeno kažnjavanje drugih za čak i mirnodopske aktivnosti – globalna sigurnost i povjerenje u međunarodne institucije nastaviće da slabe.
