Zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Aner Žuljević osvrnuo se na izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini u FBiH i neradnu nedjelju za trgovce i ponudio novu opciju, uvođenje radne nedjelje u institucije sistema.
U aktuelnom trenutku dok rasprava o učinku “neradne nedjelje” ne jenjava, Žuljević daje prijedlog da “tu čarobnu nedjelju proglasimo radnom za sve bez izuzetka, ako je presudna za ekonomiju i zamijenimo je odmorom za sve” neki drugi dan u sedmici”.
Srijeda ili čak petak.
“Kritičari neradne nedjelje iz sebične perspektive vlastite slobode i konformizma potpuno pogrešno tragaju za argumentacijom u ekonometriji. Suština je u činjenici da taj zakonski neradni dan formatira humanistički nediskriminirajući pristup koji u potpuno drugom aspektu izvan pravila ekonometrije kreira prostor da najveći broj majki, supruga, sestara konačno dobiju priliku da spoznaju šta je nedjeljni porodični ručak uz svoju djecu, muževe i braću”, navodi Žuljević uz podsjećanje da je porodica stub svakog društva, “a mi smo je rasturili na paramparčad logikom komercijalizma u kojem se roditelji mimoilaze na vratima, a djeca dominantno sama digitalno odgajaju.”
Smatra da se najveći iskorak našeg društva upravo vidi u hrabrim pojavama organiziranog suprotstavljanja BOLESNO nametnutim pravilima potrošačkog društva koji nas svaki dan kao perpetum mobile uvjerava da sreća i emocije ne postoje bez ostvarenja profitne logike kroz potrošačku ideologiju valute.
“Inteligentna bića za šest dana sedmice mogu osigurati sebi dovoljno da prežive taj jedan zatvoren dan”, kaže Žuljević i dodaje da “nematerijalni svijet sreće, ljubavi i duhovnog u svakom pojedincu je agresivno napadnut od strane moždano-invazivne tehnike “oplođivanja” kapitala”.
Stoga, zaključuje on, smo “kao sistem dužni propisivati mjere/zakone koje će bezobzirnom profitu i iskorištavanju ljudskog faktora reći DOSTA!”
Na inicijativu trgovačkih radnika, njih 86.000 u FBiH, Federalno ministarstvo trgovine uvelo je neradnu nedjelju kako bi radnice u trgovini, kojih ima više od 70 posto, od ukupnog broja radnika u ovom sektoru, imale dan za porodicu, za svoju djecu koja nedjeljom ne idu u školu.
“Svakodnevno od njih dobivamo poruke da su konačno dočekale, nakon niza godina, da imaju nedjeljni porodični ručak kad su svi na okupu”, kazao je ministar Hasičević ranije i dodao da ukoliko se pokaže da su prema ekonomskim pokazateljima efekti negativni, otvoriće se dijalog da se pronađe najbolje rješenje.
Pitanje je koliko su zagovarači “radne nedjelje” spremni na dijalog i na opciju da svoju “neradnu” žrtvuju i pristanu na uvođenje radne nedjelje u institucije sistema za sve?
Hoće li biti volje da se pronađe balans koji će zadovoljiti i radnike i poslodavce?
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
