2019. godine Edin je odlučio da kćerku dovede da živi s njim u Sarajevu, ne sluteći da će se cijeli slučaj pretvoriti u za njega najmračniju noćnu moru i pravosudnu trakavicu.
Lišavanje roditeljskih prava, prema Porodičnom zakonu Republike Srbije, najdrastičnija je mjera koju sud izriče. A na korak da mu to bude učinjeno je Edin Čizmić iz Sarajeva, otac djevojčice stare oko 5 godina, koji od 2019. vodi u Novom Pazaru sudski spor sa članovima porodice pokojne supruge kako bi mu kćerka bila vraćena i on s njom ostvario zajednički život.
Kada je nakon 11 godina braka sa suprugom Elvirom konačno dobio silno željeno dijete, Edinu nije bilo ni u primisli da će njihova zajednička sreća vrlo brzo biti prekinuta nenadanom tragedijom.
Naime, neposredno po rođenju djeteta otišli su zajedno u posjetu Elvirinoj porodici u Novi Pazar, gdje je trebala biti održana i velika proslava babina. Edin se nakon nekoliko dana vratio zbog posla u Sarajevo, gdje ga je i zatekla vijest o iznenadnoj smrti supruge, piše Inforadar.ba.
U razgovoru pojašnjava da je zbog ogromnog šoka, kako za njega tako i cijelu porodicu, prihvatio prijedlog punice da novorođenče neko vrijeme boravi kod njih u Novom Pazaru. Po povratku u Sarajevo je redovno održavao veze i kontakte s punicom, svakodnevno razgovarao, redovno odlazio da obilazi dijete, slao novac za izdržavanje kćeri.
Nakon što je punica preminula 2019. godine Edin je odlučio da kćerku dovede da živi s njim u Sarajevu, ne sluteći da će se cijeli slučaj pretvoriti u za njega najmračniju noćnu moru i pravosudnu trakavicu. Naime, sestre pokojne supruge M.J. i N.H. tome su se usprotivile, pa je Edinu preostalo da svoje roditeljsko pravo zatraži putem suda.
Međutim, Osnovi sud u Novom Pazaru njegov zahtjev je odbio, a rješenje je u posjedu portala Inforadar. Kako je i dalje u toku sudski spor u kojem sestre zahtijevaju da se Čizmić liši roditeljskog prava, sadržaj ovog rješenja, po savjetu Čizmićevog advokata, nismo u mogućnosti objaviti. No, ono što se iz obrazloženja sudske odluke iščitava jeste da „otac djeteta nije stekao roditeljske vještine da bi mogao da se adekvatno stara o djetetu!?“ Neminovno to otvara i pitanje rađaju li se ljudi sa stečenim “roditeljskim vještinama“, ili se i one uče i savladavaju samo kroz zajednički život sa djecom?
Za komentar cijelog slučaja, kolegica Gordana Katana sa Inforadara se obratila i Muzaferi Fakić, socijalnoj radnici Centra za Socijalni rad u Novom Pazaru. Umjesto konkretnih odgovora na pitanja na temelju čega je Centar za socijalni rad donio procjenu da otac nije podoban za staranje i život sa vlastitim djetetom, od nje su kolege doživjele gomilu napada. Fakić ih je optužila da su „plaćeni da izvještavaju o ovom slučaju“, te da je ona ta koja ima uvid u cijelu situaciju.
Čizmić je u međuvremenu prolazio i prolazi svojevrsnu torturu pred institucijama u Novom Pazaru. Od, bez najave, otkazivanja ranije zakazanih ročišta, pa do sve rjeđih susreta s kćeri koji su za dijete sve traumatičniji, jer se odvijaju u kancelarijama socijalnih radnica.
“Oni čine sve da me se vlastita kćer sve više boji i da se između nas pokidaju sve emotivne veze”, ogorčeno svjedoči Edin.
U mučnom procesu vještačenja socijalnih radnika u Novom pazaru Edin je morao obaviti i ljekarski pregled, na kojem je utvrđeno, a to nam je potvrdila i Fakić, „da je dijabetičar, da nosi naočale, pa kao takav nije podoban da se stara o djetetu!?“ Međutim, da li je praksa igdje u svijetu da se roditeljima „koji nose naočale i boluju od dijabetesa“ ili bilo koje bolesti koja se drži pod kontrolom, po automatizmu oduzima roditeljstvo?
U Porodičnom zakonu Republike Srbije navodi se da bi se odluka o lišavanju roditeljstva donijela prethodno je potrebno utvrditi da roditelj „zloupotrebljava prava ili grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, odnosno da fizički, seksualno ili emocionalno zlostavlja dete; izrabljuje dete sileći ga na preterani rad, ili na rad koji ugrožava moral, zdravlje ili obrazovanje deteta, odnosno na rad koji je zabranjen zakonom; podstiče dete na vršenje krivičnih dela; ako je napustio dete; ako se uopšte ne stara o detetu sa kojim živi; ako izbegava da izdržava dete ili da održava lične odnose sa detetom sa kojim ne živi, odnosno ako sprečava održavanje ličnih odnosa deteta i roditelja sa kojim dete ne živi; ako s namerom i neopravdano izbegava da stvori uslove za zajednički život sa detetom koje se nalazi u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj korisnika; ako na drugi način grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava“.
Pravni zastupnik Čizmića, advokat Stefan Rašić, kaže da trenutno ne može da se izjasni o tome na čemu porodica pokojne supruge Edina Čizmića zasniva svoj tužbeni zahtjev radi lišenja roditeljskog prava, iz razloga što mu tužba još nije dostavljena.
„Radi razumevanja situacije, potrebno je znati da postoje dva postupka. Prvi po tužbi mog klijenta iz avgusta 2019. godine, kojom je tražio da mu se vrati maloletno dete kao jedinom živom roditelju. U tom predmetu je doneto rešenje o prekidu postupka do donošenja pravnosnažne odluke po tužbi iz januara 2021. godine, kojom su brat i sestre pokojne Edinove supruge tražili da se Edin liši roditeljskog prava. Stariji postupak, koji se vodi po Edinovoj tužbi, je prekinut iz razloga što lišenje roditeljskog prava predstavlja prethodno pitanje za rešavanje pitanja vraćanja deteta“, pojašnjava Čizmićev advokat.
O mišljenju, odnosno samom Centru za socijalni rad u Novom Pazaru, kaže da je „apsolutno neprofesionalan“.
„I to je da ne upotrebim teži izraz. Također, mogu da istaknem, na osnovu toga ko je naznačen kao staratelj deteta u tužbi za Edinovo lišenje roditeljskog prava, da postoji očigledna nesaglasnost između onoga što su srodnici Edinove pokojne supruge izjavili u prvom postupku za vraćanje deteta, u odnosu na stanje za koje mi je poznato da je predstavljeno u njihovoj tužbi od januara tekuće godine“, naveo je Rašić.
Edinova borba sa pravosuđem Srbije tako se nastavlja. Dodatni problem je činjenica i da njegova kćerkica osim BiH ima i državljanstvo Srbije, u koje je upisano uz Edinovu saglasnost dok mu je supruga još bila živa. Hoće li pobijediti pravo i pravda, da li će ovom ocu kao jedinom živom roditelju vratiti njegovo dijete, ili će sudska odluka biti temeljena na slobodnim procjenama socijalnih radnika i suda, odgovor će dati vrijeme.
