Kada je početkom rata vojska Republike Srpske ušla u selo, vojnicima je bilo teško da poveruju da su i u novonastalim okolnostima Baljvinci nastavili da žive u slozi i zajedno, a ne samo jedni kraj drugih.
O tome govori priča koju zna nekoliko meštana, a do detalja je priča Jovo Marjanović.
Srpski starešina je, želeći da proveri istinitost onoga što je čuo, pitao da li neko iz bošnjačkog dela sela sme da ode u srpsku kuću i pokuca na vrata, počinje priču ovaj penzioner.
„Javi se jedan Šaban i kaže im smem ja, što ne bih`.
„Ode kod njegovog komšije Stojana i zove ga ispred vrata, a ovaj mu iz štale viče `gde si, Šabane, ajde ti u kuću dok ja namirim krave, rakija ti je na stolu, sedite, sipajte i pijte`.
„Srpski general kad je to video kaže: `niste vi Srbi, niti su oni muslimani` i ode”, kroz smeh priča Jovo.
Između juna i oktobra 1992. godine, vojska Republike Srpske sprovela je Operaciju „Vrbas”, kada je učvrstila kontrolu nad ovim delom teritorije Bosne i Hercegovine, a neki od najžešćih sukoba vođeni su u Jajcu.
Iako u Baljvinama nije bilo sukoba, za meštane je tada počela borba sa glađu, koja je trajala do kraja rata, a jasno je se seća 74-godišnji Ramo Zahirović.
„Kolika je god Jugoslavija, ovo ne bi našao”, prvo je što kaže Ramo na zapažanje da Bošnjaci i Srbi žive u slozi i zajedništvu.
Tako je bilo i pred 30 godina, kada ni rat nije uspeo da prekine niti koje vezuju meštane, dodaje on.
„Bila je borba za preživljavanje, samo hrane da imaš, ali smo se pomagali i uspeli da preživimo”, objašnjava.
Dok se pridržava za štap, „Staran”, kako ga zbog godina u šali zovu komšije, priseća se komšije Jovana i njegove velikodušnosti tokom rata, kada je brinuo da „niko u selu ne bude gladan”.
„Išao je po selu, od kuće do kuće, i pitao `ko je taj što nema da jede, da mu dam hrane`.
„Svi su ćutali, a možda su samo dve kuće imale šta da jedu, ostale je bilo sramota da kažu”, priča Ramo.
