U jednoj osnovnoj školi u Prokuplju ponovo se dogodio incident koji otvara neugodno pitanje: koliko su škole danas sigurne i da li društvo ima odgovor kada nasilje počine djeca koja zakonski još ne mogu krivično odgovarati.
Vijest da su dvojica maloljetnika pretukla vršnjaka, a prethodno napala nastavnika i pomoćnog radnika škole, izazvala je zabrinutost roditelja i javnosti širom regiona.
Prema informacijama policije, slučaj je prijavila majka trinaestogodišnjeg dječaka koji je bio žrtva napada. Incident se dogodio 24. februara, a nadležne institucije odmah su obaviještene. Iako postoje navodi da je napadnut i nastavnik, policiji za taj dio događaja nije podnesena zvanična prijava, što dodatno komplikuje cijeli slučaj.
Tužilaštvo je potvrdilo da su istražne radnje u toku, ali i podsjetilo na ključni problem: osumnjičeni imaju manje od 14 godina, što znači da se protiv njih ne može voditi krivični postupak. Umjesto sudskog procesa, slučaj će biti proslijeđen Centru za socijalni rad, koji treba procijeniti daljnje mjere i rad s maloljetnicima i njihovim porodicama.
Upravo ta činjenica često izaziva podijeljene reakcije javnosti. Jedni smatraju da zakon štiti djecu jer ona još nisu dovoljno zrela da snose punu krivičnu odgovornost, dok drugi upozoravaju da se time stvara osjećaj nekažnjivosti. Kada nasilje uključuje napad na nastavnika – osobu koja bi trebala predstavljati autoritet i sigurnost u školi – zabrinutost postaje još veća.
Ovo nije izolovan slučaj u Prokuplju. Već ranije su zabilježeni incidenti vršnjačkog nasilja, zbog čega je policija pojačala prisustvo u blizini škola. Međutim, sama prisutnost policije ne može riješiti dublji problem koji se očito razvija među mladima – rast agresije, nedostatak autoriteta i sve slabija komunikacija između škole, porodice i društva.
Stručnjaci godinama upozoravaju da nasilje među djecom rijetko nastaje iznenada. Ono je često rezultat kombinacije faktora: porodičnih problema, utjecaja društvenih mreža, nedostatka nadzora, ali i osjećaja frustracije i nesigurnosti kod mladih. Kada sistem reaguje tek nakon incidenta, a ne preventivno, posljedice postaju sve ozbiljnije.
Ovaj slučaj zato nije samo policijska vijest, nego upozorenje. Ako se nasilje među djecom nastavi posmatrati kao izolovan incident, bez ozbiljne analize uzroka, škole bi mogle postati mjesta straha umjesto učenja. Ključno pitanje više nije samo šta učiniti nakon napada, nego kako spriječiti da do njega uopće dođe.
Jer kada djeca počnu rješavati sukobe nasiljem, problem više nije samo njihov – nego cijelog društva koje ih odgaja.
