VIDIMO SE U RATU
Kolumna: Nedžad Latić (TBT)
Iako ovo još uvijek zovu mirom, moje ratno i političko iskustvo mi govori drugačije. Bosna i Hercegovina danas nije mirna zemlja, već društvo na rubu novog konflikta, čiji su uzroci mnogo dublji i opasniji od puke ustavne disfunkcionalnosti.
Na čelu SDA više nije Alija Izetbegović – vođa s harizmom, političkom mudrošću i ideološkom čvrstinom. Naslijedio ga je njegov sin, Bakir, koji ne samo da nema očevu harizmu, već ni jasnu viziju. Umjesto ideala za koje su ginuli mnogi – budale kako ih narod zna nazvati – jedino što je ostalo iza njegove SDA jeste endemska korupcija i ono što se sve češće prepoznaje kao patriotski nepotizam.
Ja sam lično dugo izbjegavao tražiti benefite za svoj ratni angažman. Vjerovao sam da odbrana domovine mora biti „fi sebilillah“ – bez interesa.
Međutim, spoznaja da postoje hiljade lažnih veterana i više od 1.600 boračkih udruženja natjerala me da promijenim mišljenje. Danas, ne samo da me nema u vojnoj evidenciji Armije BiH, iako imam kopiju mobilizacijske naredbe, nego je moj slučaj još jedan dokaz kako aljkava i korumpirana administracija briše stvarne, a upisuje imaginarne borce.
Ali ja nisam u središtu ove priče. Ovo je priča o promašenim idealima, o izdajama i ideološkim raskolima. Jer da sam ja izuzetak, Bakir Izetbegović bi me spomenuo u svom intervjuu povodom 35 godina SDA.
Umjesto toga, on je nabrojao svega trojicu osnivača uz svog oca: Omera Behmena, Hasana Čengića i Džemaludina Latića.
Sudbina njihove djece je simbolična: djeca heroja nisu našla mjesto u sistemu koji su njihovi očevi stvorili. Sistem su zaposjeli „termiti“ – djeca „zelene buržoazije“.
Hasan Čengić i Džemaludin Latić su istinski tragičari bošnjačke političke priče.
Zbog svoje uloge u formiranju SDA, pomoći iz islamskih zemalja i organizaciji otpora, oba su na kraju marginalizirana. Čengić je završio na američkoj crnoj listi, Latić u ideološkoj izolaciji zbog svojih kritika na račun Alije Izetbegovića i Daytonskog sporazuma. Njegov istup, emotivan i potresan, razotkrio je ideološku žrtvu koja je učinjena pod pritiskom međunarodnih moćnika – žrtvu u kojoj su heroji pregaženi zarad političke podobnosti.
Još jedna ličnost iz sjene je Fatih Hasenein – Sudanac koji je bio ključni lobista za BiH u islamskom svijetu. On je umro u Istanbulu, daleko od Kartuma koji gori u bratoubilačkom ratu.
Pomagao je Bosni vjerujući u ideale islama, ali je umro gledajući kako ti isti ideali padaju pod metcima u njegovoj domovini. Njegova smrt simbolizira kraj jedne epohe u kojoj se vjerovalo da je moguće povezati vjeru, patriotizam i međunarodnu pravdu.
Erdogan je danas čuvar tog emanet-nasljeđa. No da li ga stvarno nosi? Njegova angažiranost je ograničena, simbolična, dok SDA pokušava preko njega spasiti ono što se više ne može spasiti. I dok Bakir u intervjuima najavljuje moguće geopolitičke dogovore, realnost je ta da on nema političku težinu da povede bilo kakav otpor – niti rat, niti mir.
Daytonski mirovni sporazum možda jeste zaustavio rat, ali nije donio mir.
Ideali su umrli, a ratne rane su prekrivene tankom korom administracije, koja puca na svakom koraku. Politička kriza koju generira Milorad Dodik sa svojim otvorenim pokušajima secesije samo je vrh ledenog brijega. Istina je, mir u BiH više ne zavisi samo od domaćih aktera. Međutim, ako dođe do sukoba, Bošnjaci neće imati ni ideologiju, ni vođe, ni institucije koje bi ih vodile – jer sve to je kompromitirano.
Zato mi se čini da će sljedeći rat, ako ga bude, biti još krvaviji, jer neće imati nikakvu ideološku osnovu. Bit će to rat između rezigniranih masa i oligarhije koja je izdala sve vrijednosti za koje su se nekada borili ljudi poput Čengića, Latića i Haseneina.
I zato, iako ovo još neki zovu mirom, moje iskustvo mi to ne dopušta. I ne želim da lažem ni sebe ni druge – ovo je samo pauza. I zato kažem: vidimo se u ratu.
Jedna patriotska ….
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
