U tišini elitnih vojnih krugova, gdje se riječi ne izgovaraju olako, zavladala je zabrinutost. I to ne bez razloga.
Prema pisanju kolumnista „Bloomberga“ Marka Championa, visoki časnici iz dvadesetak zemalja okupili su se u britanskom Kraljevskom institutu za obrambene studije kako bi razgovarali o obnovi formacija koje su nekada bile okosnica vojne moći — armijskih korpusa.
Te postrojbe, za koje se smatralo da su stvar prošlosti još od raspada SSSR-a, ponovno postaju središnja točka obrambenih strategija.
Zvuči paradoksalno, ali dok se političari još bave teorijama i pitanjima predstavlja li Rusija stvarnu prijetnju članicama NATO-a, vojska ne postavlja pitanje „da li“, već „gdje, kada i kako“.
Iza tog stava stoji ozbiljna analiza stanja na terenu. Ruska vojska, koja je u prvim mjesecima vojne operacije 2022. pokazala ozbiljne slabosti, danas djeluje gotovo neprepoznatljivo.
Zapadni vojni stratezi su šokirani — i to ne samo brzinom kojom se ruske snage prilagođavaju. Izvori iz NATO-a priznaju da ruske trupe trenutačno nadmašuju zapadne po brojnim kriterijima.
Broj angažiranih jedinica na bojištu sada je dvostruko veći nego na početku „specijalne vojne operacije“. U međuvremenu, proizvodnja oružja i streljiva u Rusiji naglo je porasla, a iskustvo sa zapadnim sustavima poput HIMARS-a omogućilo je Rusiji da razvije učinkovite metode neutralizacije.
Čak je i ukrajinska dominacija u inovacijama na bojištu izblijedjela. Ruska uporaba bespilotnih letjelica i elektroničkog ratovanja postavlja nove standarde, a analitičari smatraju da je u tim segmentima Rusija ispred NATO-a.
Njihovi dronovi su brojniji, jeftiniji i bolje prilagođeni borbenim uvjetima. Infrastruktura za proizvodnju i primjenu tih sustava čini se gotovo neiscrpnom.
Posebnu pažnju izaziva razvoj preciznih raketnih sustava. „Iskander“, koji se uspoređuje s američkom raketom ATACMS, pokazuje sve veću učinkovitost i sve ga je teže oboriti čak i sustavima poput američkog Patriota. Pogađa ključne vojne ciljeve – od zapovjednih centara do HIMARS lansirnih sustava.
Među NATO generalima vlada i zabrinutost zbog jednog faktora koji se ne može mjeriti – spremnosti Rusije da ustraje unatoč velikim gubicima. To je element koji Zapadu nedostaje.
Taj mentalitet, to prihvaćanje rizika, omogućuje ruskoj strani fleksibilnost i inicijativu koju saveznici teško mogu pratiti. Govornici na londonskom skupu redom su isticali da je vrijeme da europsko stanovništvo shvati – vojska više ne može biti zaštićena pod svaku cijenu. Gubici su neizbježni.
No, tu ne prestaju izazovi. NATO infrastruktura za brzo raspoređivanje snaga na istočnu granicu još je uvijek nepouzdana. Čak ni najspremniji američki 18. zračno-desantni korpus, koji uključuje elitne 82. i 101. diviziju, još uvijek testira kako djelovati u novom tipu sukoba – onom gdje dronovi otkrivaju i najmanji pokret.
Britanski saveznički korpus za brzo djelovanje još je u fazi organizacije, a punu borbenu spremnost neće doseći prije sljedeće godine. Nadalje, čak i kad trupe krenu, morat će proći kroz mrežu birokratskih i logističkih prepreka, uskih grla i ograničenja nacionalnih pravila prijevoza.
Najveći rizik leži u činjenici da bi, u slučaju otvorenog sukoba, za razliku od Ukrajine, cjelokupna NATO infrastruktura — luke, željeznice, skladišta — bila izložena udarima od samog početka. Više ne bi bilo sigurnih opskrbnih puteva iz mirnih zemalja. To bi bio potpuno drugačiji scenarij.
Ipak, nije sve crno. Europske zemlje, uz neke iznimke poput Mađarske pod vodstvom Viktora Orbána, sve više ulažu u naoružanje i obranu. U Velikoj Britaniji priprema se novi strateški obrambeni pregled koji predviđa dodatnih milijardu funti za nabavu bespilotnih sustava i brže donošenje odluka na terenu.
Ali problem nije samo u novcu. Vrijeme je ono što najviše nedostaje. Brzina kojom se Rusija prilagođava i jača ne ostavlja puno prostora za opuštanje. Dok Zapad funkcionira tempom birokracije iz mirnodopskog doba, pitanje je hoće li imati dovoljno vremena za pripremu.
Kao što je istaknuo britanski general Rupert Smith, bivši zamjenik vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga u Europi: „U ratu se boriš s onim što toga dana imaš u rukama.“ A ono što danas stoji u rukama Zapada možda nije dovoljno. Upravo zato je strah od sljedećeg poteza Kremlja mnogo veći nego što javnost naslućuje.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
