Debakl specijalne jedinice Federalna uprava policije na međunarodnom takmičenju bio je jasan, mjerljiv i — bolan.
Umjesto profesionalne analize i preuzimanja odgovornosti, javnost je dobila ono što je postalo standard: politički spin, skretanje teme i proizvodnju vanjskog neprijatelja. Posebno je opasan narativ bošnjačkih političara koji vlastiti narod zamajavaju nerealnom snagom u slučaju potrebe da se opet na bojnom polju rješavaju stvari.
Umjesto objašnjenja zašto su rezultati loši, Isak je odlučio javnosti ponuditi teoriju: negdje u pozadini, između meta i štoperice, navodno djeluje Bezbednosno-informativna agencija.
Da se razumijemo… Ovo je međunarodno takmičenje, a ne kontraobavještajna operacija…Nema prisluškivanja na streljani…Nema sabotaže u vremenskim normama…Nema zavjere u taktici koja puca po šavovima…
Kad ministar unutrašnjih poslova poraz svojih specijalaca objašnjava BIA-om, to ne govori ništa o BIA-i. Govori sve o njemu.
U međuvremenu ministar odbrane BiH Zukan Helez gradeći vlastiti ego na društvenim mrežama opet se obračunava sa Miloradom Dodikom tvrdeći da u slučaju secesije postoji plan B i da su Bošnjaci spremni.
Problem nije u tome što se poruka šalje, problem je na čemu se ta poruka temelji.
U svakoj ozbiljnoj državi, kad se govori o ugrožavanju ustavnog poretka, plan A, B i C oslanjaju se na funkcionalne, profesionalne i depolitizirane sigurnosne strukture.
U Bosni i Hercegovini, a posebno u Federaciji, jedina stvarno organizirana snaga koja bi u takvom scenariju imala operativnu ulogu jesu — policijske strukture.
I upravo tu nastaje problem.
Jer dok Helez govori o spremnosti, sistem istovremeno pokazuje:
loše rezultate na međunarodnim provjerama,
politizaciju komandnog lanca,
izostanak ozbiljne analize i odgovornosti,
bježanje u spin umjesto u reformu.
Ako je ovo stanje u miru i na takmičenju, kakvo je onda u stvarnoj krizi?
Kad ministar odbrane govori o secesiji i „planu B“, a istovremeno se urušavaju policijske strukture kao jedina realna organizirana snaga, onda to više nije politička poruka — nego opasna obmana javnosti.
Jer u kriznom trenutku, stvarnost pobjeđuje retoriku.
A stvarnost danas ne izgleda onako kako je opisuju ministri.
Ako žele da im iko vjeruje u „spremnost“, prvo moraju:
prestati lagati o rezultatima,
prestati bježati u spin,
početi popravljati sistem koji su preuzeli.
Sve ostalo je — prazna priča.
