Naš Admir Zrnić Zrno / Bez pozdrava, tiho i neprimjetno, zauvijek je otišao najiskreniji osmjeh

Prošlo je 5 godina, ali kao da je bilo jučer. Bez puno pozdrava, tiho i neprimjetno, iz naših života zauvijek je otišao najiskreniji osmjeh u našem društvu.

Jednostavno se desilo… Neko je rekao da nije baš najbolje, drugi je dodao da mora na operaciju i dok je došlo do ovog trećeg već se naziralo ono najgore.

Nismo stigli ni trepnuti, a već smo pored njega sjedili na bolničkom krevetu i prepričavali sve ono što je propustio u proteklih nekoliko sedmica.

Pričali smo, smijali se i zaista mislili da će se izvući.

Na dan kada je otišao, svi su barem na kratko ostali u mraku.

Izgubili smo dio svjetlosti, dio života koji je uvijek isijavao pozitivu.

Nikada nikog nije pozdravio bez osmjeha.

Nikada nikog nije uvrijedio. Bio je čvrsto na nogama – uzoran, iskren i uvijek spreman pomoći.

Teško je se pomiriti sa svime što se desilo.

Još uvijek vraćamo vrijeme unazad, živimo u trenucima kada je s nama ganjao loptu i žene, kada se veselio životu i nalazio sreću u najmanjim stvarima.

Još uvijek čekamo kada će se sivi Peugeot 206 parkirati iznad poligona, a visoki, nasmijani mladić sa šorcem do ispod koljena izaći uz usklik „imal’ mjesta“.

Prijatelju, za tebe uvijek ima mjesta.

U našim mislima, sjećanjima. U našim srcima.

Neka ti dragi Allah podari najljepši pedalj dženeta jer si ga zaslužio svojom dobrotom i poštenjem.