Prošlo je 5 godina, ali kao da je bilo jučer. Bez puno pozdrava, tiho i neprimjetno, iz naših života zauvijek je otišao najiskreniji osmjeh u našem društvu.
Jednostavno se desilo… Neko je rekao da nije baš najbolje, drugi je dodao da mora na operaciju i dok je došlo do ovog trećeg već se naziralo ono najgore.
Nismo stigli ni trepnuti, a već smo pored njega sjedili na bolničkom krevetu i prepričavali sve ono što je propustio u proteklih nekoliko sedmica.
Pričali smo, smijali se i zaista mislili da će se izvući.
Na dan kada je otišao, svi su barem na kratko ostali u mraku.
Izgubili smo dio svjetlosti, dio života koji je uvijek isijavao pozitivu.
Nikada nikog nije pozdravio bez osmjeha.
Nikada nikog nije uvrijedio. Bio je čvrsto na nogama – uzoran, iskren i uvijek spreman pomoći.
Teško je se pomiriti sa svime što se desilo.
Još uvijek vraćamo vrijeme unazad, živimo u trenucima kada je s nama ganjao loptu i žene, kada se veselio životu i nalazio sreću u najmanjim stvarima.
Još uvijek čekamo kada će se sivi Peugeot 206 parkirati iznad poligona, a visoki, nasmijani mladić sa šorcem do ispod koljena izaći uz usklik „imal’ mjesta“.
Prijatelju, za tebe uvijek ima mjesta.
U našim mislima, sjećanjima. U našim srcima.
Neka ti dragi Allah podari najljepši pedalj dženeta jer si ga zaslužio svojom dobrotom i poštenjem.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
