Veliku pažnju bh. javnosti privuklo je gostovanje bivšeg člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića u “Centralnom dnevniku” Senada Hadžifejzovića.
Iako je već u poznim godinama i gotovo je deceniju odsustvovao s političke scene, Silajdžić je nameračen da još jednom zasjedne u najvišu državnu fotelju te otvoreno koketira s mogućnošću da 2022. ponovo bude kandidat za Predsjedništvo.
Ipak, i samo gledanje jučerašnjeg dnevnika bilo bi Vam dovoljno da shvatite zašto Silajdžić u ovom trenutku teško da može biti adekvatno rješenje za ovu poziciju.
Patetično i zabrinuto upozoravanje
Gledajući Silajdžićevo gostovanje, mogli biste zaključiti da zapravo gledamo neku reprizu ratnog dnevnika iz 1995. ili eventualno iz predizborne kampanje 2006.
I dalje nas iz samodopadne pozicije bošnjačke ratne žrtve patetično i zabrinuto upozorava kako svijet nama nešto duguje, kako se ne može pregovarati s onima koji su nas napadali, kako se zapadni diplomati nepravedno odnose prema Bošnjacina, kako se ne mogu izjednačavati oni koji su napadali i oni koji su branili, kako smo mi u pravu, a pravda je na našoj strani, i tako u krug.
Red patetisanja, red ispucavanja fraza, red grandioznih moralističkih poruka, a sve to bez ijedne jedine konkretne ideje šta činiti i kako bilo šta od brojnih problema s kojima se suočavamo riješiti. Osim ako pod ideje nećemo svesti njegova savjetovanje za postrajavanje NATO snaga u BiH.
Ista grandiozna retorika pratila je, primjerice, i njegovu predizbornu kampanju 2006. kada nam je obećavao “100% BiH”, ukidanje Republike Srpske i još mnogo toga, sve uz rušenje Aprilskog paketa ustavnih promjena kojim su se jačale ovlasti države BiH i olakšavao način odlučivanja u pravcu građanskog modela. Umjesto toga, dobili smo jačanje RS, okretanja leđa Bosni i Hercegovini od strane međunarodne zajednice, zaustavljanje procesa prenosa nadležnosti na državni nivo i petnaest godina Dodikovog radikalizma.
Elem, Haris se ni za milimetar nije promijenio
Ali svijet se promijenio iz temelja. U međuvremenu smo s kasete prešli na CD pa na USB, počeli voziti električne automobile, koristiti drutšvene mreže i plaćati preko mobitela. Ratovi u svijetu su vođeni i vode se negdje drugdje, a političari koji danas upravljaju svijetom mahom nisu bili na sceni 1995. te ne osjećaju, niti imaju razloga za to, ikakav moralni ili politički dug prema Bosni i Hercegovini, posebno Bošnjacima.
Koliko je Silajdžić odgovoran
Stoga, to hranjenje infantilnog bošnjačkog mentaliteta žrtve koja treba biti uvjerena da joj čitav svijet nešto duguje, da svi trebaju baviti se njom i izgraditi državu po njenoj mjeri, ni Bošnjake ni BiH neće daleko odvesti, osim u novu deceniju mentalnog i političkog zatvora napunjenog frustracijama i neispunjenim očekivanjima.
A kada se po strani ostave patetična retorika i moralističke poruke, ostaje pak jedno sasvim konkretno pitanje na koje Silajdžić nije dao odgovor niti mu ga je iko posavio – koliko je on lično, kao osoba koja je bila među najodgovornijim za krojenje bh. i bošnjačke politike blizu dvije decenije, odgovoran što su i Bosna i Bošnjaci danas dospjeli tu gdje jesu?
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
