Nakon 10 godina Stranka za BiH u Tuzli održala “sastanak” GO – Stigao i Haris Silajdžić

U Tuzli danas je zasjedao Glavni odbor Stranke za BiH, a njen osnivač i prvi predsjednik te stranke, bivši član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, nakon 10 godina pojavio se na političkom skupu.

On se obratio članovima glavnog odbora kazavši da svako ko je u Stranci za BiH je bitan i da je važno raditi za građane.

“Nakon svega što smo prošli, siguran sam da će to građani znati cijeniti. Građani će tražiti konkretan projekat, a nama treba nešto konkretno. Predsjednik stranke je čovjek iz tog faha. On je najbolji predsjednik općine u cijeloj BiH. Nije mu stran posao”, izjavio je Silajdžić, misleći na Efendića, koji je zahvaljujući nekadašnjoj “matici” stranci SDA stekao veliki rejting.

Silajdžićev dolazak na sjednicu stranačkog organa povući će mnoštvo pitanja o tome da li je ovo njegov povratak na političku scenu ili je jednostavno samo došao dati podršku novim kadrovima stranke koju je osnovao 1996. godine i vodio sve do 2012.

Efendić je danas predstavio sam sebe i Jovanovića koji je stigao pravo iz SDP-a

Pričao je o SDA i najavio da će Stranku za BiH, koja je politički mrtvac već desetak godina, dignuti iz mrtvih i vratiti u političke tokove. No, o imenima vijećnika i načelnika, o kojima je bilo govora proteklih dana, na konferenciji ni riječi. Efendić je kazao kako je prihvatio ponudu ljudi iz SBiH-a, misleći na Silajdžića, da bude imenovan za v. d. predsjednika jer želi da, kako kaže, “predanim radom izgradi stranku kakva treba svim građanima i narodima”.

Na sjednici Glavnog odbora za generalnog sekretara je izabran Džemal Smajić, a za predsjednika Glavnog odbora Zoran Jovanović.

Podsjetimo, na nedavno održanom Četvrtom kongresu Stranke za Bosnu i Hercegovinu delegati su jednoglasno za predsjednika izabrali Semira Efendića, dosadašnjeg vršioca te dužnosti i nekadašnjeg visokopozicioniranog člana SDA – Stranke demokratske akcije

Efendić je poručio da se kongres održava u dramatičnom trenutku Bosne i Hercegovine, u institucionalnoj i političkoj krizi najvećoj od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a kao faktor koji bi mogao pomoći zemlji da izađe iz takvog stanja naznačio je unutrašnju političku snagu na čiju izgradnju je pozvao građane Bosne i Hercegovine bez obzira na to kojem narodu pripadaju.