KOMENTAR
Dok svijet ponovo gori u novim sukobima na Bliskom istoku, u Bosni i Hercegovini se sve glasnije postavlja pitanje: na čijoj smo strani?
Da li smo na strani velikih svjetskih sila koje kroje globalnu politiku ili na strani naroda s kojima dijelimo historijske, kulturne i vjerske veze?
Bosna i Hercegovina formalno prati vanjsku politiku zapadnih saveznika. Kao zemlja koja teži članstvu u Evropskoj uniji i sarađuje s NATO savezom, političke odluke često su usklađene s interesima Zapada. Međutim, osjećaji velikog dijela javnosti često govore drugačije.
Mnogi građani Bosne i Hercegovine osjećaju solidarnost s narodima koji danas prolaze kroz rat, bombardovanja i političke pritiske. Upravo zato javni prostor često pokazuje dubok jaz između diplomatije države i emocija naroda.
Na eskalaciju sukoba reagovao je i reisul-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović, koji je upozorio na opasnost širenja rata i poručio da nasilje ne može donijeti rješenje. On je naglasio da ratovi uvijek donose najteže posljedice običnim ljudima i pozvao na razum, dijalog i zaustavljanje sukoba.
Njegova poruka dolazi u trenutku kada mnogi u svijetu sve češće biraju silу umjesto diplomatije.
Bosna i Hercegovina, kao država koja je prije samo tri decenije prošla kroz razoran rat, možda bolje od mnogih zna koliko su opasne politike koje vjeruju isključivo u vojnu moć.
Zato se postavlja suštinsko pitanje:
Da li ćemo slijepo pratiti geopolitiku velikih sila ili ćemo imati hrabrosti jasno stati na stranu mira, pravde i zaštite civila?Možda Bosna i Hercegovina nije velika sila. Ali ima moralni kapital – iskustvo rata i patnje.
U svijetu koji se ponovo dijeli na blokove, to iskustvo bi nas trebalo obavezivati da budemo glas razuma, a ne dio nove spirale sukoba.
