Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH bila je protiv te odluke.
Kako je ranije objavila Federalna televizija, o čemu je Raport već izvještavao, Komšić je, umjesto da potpiše odluku, tek 15 dana nakon njenog izglasavanja uputio upit visokom predstavniku Christianu Schmidtu, tražeći tumačenje da li imenovanje međunarodnih predstavnika u Komisiju predstavlja poseban, dejtonski propisan postupak, u okviru kojeg se ne može pozvati na povredu vitalnog entitetskog interesa.
Predsjedništvo BiH nije zvanično izvijestilo o ovoj odluci niti su javnosti poznati razlozi kako je došlo do ove odluke niti zbog čega je Komšić odbija potpisati.
Prema informacijama Raporta, Komšićevo odbijanje da potpiše odluku, iako je za nju glasao, nema uporište u ustavu ni u pravu, već u političkoj kalkulaciji.
Sprečava da Bećirović dobije jak predizborni kapital
Naši izvori tvrde da Komšić ne želi da Bećirović u predstojeću izbornu kampanju uđe s ovom odlukom kao snažnim političkim kapitalom, kojim bi demonstrirao da je upravo on otvorio proces vraćanja zakonitosti i međunarodnog nadzora u jednu od ključnih državnih institucija.
Iako Komšić ove godine ne može u izbornu utrku za još jedan mandat na sadašnjoj poziciji, svjestan je da bi Bećirović s ovim potezom dobio još veću podršku i ne želi mu u tome biti pomagač.
Jer, što više glasova Bećiroviću, manje je za DF-ovog kandidata za poziciju člana kolektivnog šefa države iz reda hrvatskog naroda, koji također računa na bošnjačke glasove, ali i manje za kandidata SDA koji je oduvijek najbliži DF-ov partner.
Komšić istinski razlog blokade, kako tvrde naši izvori, zaklanja iza navodne potrebe da se “preventivno” zaštiti od mogućnosti da Željka Cvijanović aktivira mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa.
Odluku je, smatraju, trebao potpisati, čime bi ona postala pravno važeća, a tek ukoliko bi Cvijanović posegnula za mehanizmom vitalnog entitetskog interesa, postojao bi osnov da se traži dodatno tumačenje ili da se reagira u skladu s ustavnim procedurama.
Sve drugo predstavlja svjesno blokiranje odluke pod izgovorom hipotetičkog scenarija.
Tim prije što je Komšić pravnik i političar s dugogodišnjim iskustvom u institucijama države, koji vrlo dobro zna, ili bi morao znati, da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika nije unutrašnja institucija države, osnovana Aneksom VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma, a ovlaštenje Predsjedništva BiH da imenuje njene članove proizlazi direktno iz tog Aneksa, a ne iz Ustava BiH.
Upravo zato Ustav BiH ne predviđa obavezu konsenzusa za ovakve odluke.
Konsenzus je ustavna kategorija rezervisana isključivo za ključne nadležnosti Predsjedništva BiH koje se odnose na vođenje vanjske politike, imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH, pregovaranje, zaključivanje i ratifikaciju međunarodnih ugovora, izvršavanje odluka PSBiH i predstavljanje BiH u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama.
Samo na odluke iz ovih tačaka može se vezati konsenzus i mehanizam vitalnog nacionalnog, odnosno entitetskog interesa.
U svim ostalim slučajevima, uključujući imenovanje članova Komisije, odluke mogu donositi dva od tri člana Predsjedništva, bez saglasnosti trećeg.
Kada bi Cvijanović i uložila veto i Narodna skupština RS ga podržala ni tada postupak ne bi bio okončan.
Konačnu riječ imao bi Ustavni sud BiH, pred kojim bi se moglo otvoriti i pitanje ustavnosti same odluke iz 2016. godine, kojom su tadašnji članovi Predsjedništva BiH bez obrazloženja, bez javne rasprave i bez pravnog uporišta izbacili strane članove iz Komisije i trajno narušili njen ustavni i dejtonski položaj.
Ako je to zaista motiv Željka Komšića, onda je to izuzetno zabrinjavajuće jer se svjesno blokira ispravljanje jedne štetne i odluke iz 2016. godine, isključivo iz političkih razloga i kalkulacija u izbornoj godini.
Problem uzrokovao Bakir Izetbegović
Da bi se uopće razumjelo zašto je ova odluka Predsjedništva BiH izazvala ovoliko političkih trzavica i međusobnih optužbi, potrebno je vratiti se u period kada je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika funkcionisala na potpuno drugačijim osnovama.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika osnovana je shodno Aneksu VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma, prema kojem od 2001. godine ingerencije nad tom Komisijom ima Predsjedništvo BiH koje vrši izbor pet članova komisije bez konkursa na mandat od pet godina, uz mogućnost reizbora.
Sve do 2016. godine ova institucija je po svom sastavu, načinu odlučivanja i stepenu nezavisnosti bila najsličnija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Komisiju su činila tri domaća i dva međunarodna člana, vrhunski stručnjaci iz oblasti arhitekture, historije i zaštite kulturno-historijskog naslijeđa.
U prvom sazivu kojeg je imenovalo Predsjedništvo BiH, Komisija je nesmetano radila i odlučivala u sastavu u kojem su od domaćih članova bili prof. dr. Amra Hadžimuhamedović, prof. dr. Dubravko Lovrenović i prof. dr. Ljiljana Ševo.
Oni su na tim pozicijama ostali skoro 15 godina.
U tom periodu u Komisiji su djelovali međunarodni stručnjaci Tina Wik i Andras J. Riedlmayer.
Nakon što je stranim članovima istekao mandat, umjesto njih imenovani su Zeynep Ahunbay i Martin Cherry.
Odluke su se donosile većinom glasova, pri čemu je većina uvijek uključivala glas najmanje jednog međunarodnog člana.
Takav model bio je ključna garancija ravnoteže, stručnosti i otpornosti Komisije na političke pritiske.
Međunarodni članovi Komisije nisu finansirani iz budžeta BiH, već su njihova primanja dolazila iz budžeta njihovih matičnih država ili iz sredstava međunarodnih organizacija, što je dodatno osiguravalo njihovu nezavisnost.
U tom periodu Komisija je donijela više od 800 odluka od ključnog značaja za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa širom zemlje.
Preokret nastupa 2016. godine.
Početkom te godine u Službenom listu BiH objavljena je odluka kojom tadašnji članovi Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić imenuju tri nova domaća člana Komisije.
I to dr. Amira Pašića, Gorana Milojevića i Radoja Vidovića.
S obzirom na to da je Radoje Vidović bio aktivni član HDZ-a, a Goran Milojević se dovodio u vezu s PDP-om na čijem je čelu tada bio Ivanić, bilo je jasno da su u Komisiju izabrani prevashodno odani, stranački kadrovi, a ne stručnjaci s kompetencijama koje zahtijevaju nadležnosti koje ima komisija.
Među njima je samo profesor Pašić, koji je u međuvremenu preminuo, imao doktorat.
Međunarodne članove Predsjedništvo BiH tada nije imenovalo pa su, iako su im bili istekli mandati, na tim pozicijama ostali su međunarodni stručnjaci Zeynep Ahunbay i Martin Cherry. No, ne zadugo.
Na sjednici Predsjedništva BiH 25. maja 2016. godine donesena je odluka kojom su međunarodni članovi Komisije razriješeni dužnosti, bez ikakvog obrazloženja i bez imenovanja njihovih nasljednika.
Na istoj sjednici donesena je i odluka o promjeni načina odlučivanja u Komisiji, kojom je uveden obavezni konsenzus domaćih članova.
Ove odluke potpisao je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva Bakir Izetbegović.
Sama činjenica da Komisiju od tada čine po tri člana iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda, uz to su uglavnom bili stranački “obojeni”, ukazivala je da konsenzusa neće biti i da će doći do blokada što se u konačnici i desilo.
Posebnu pravnu nejasnoću izazvala je činjenica da je u samoj odluci iz 2016. navedeno da se novi način odlučivanja primjenjuje do maja 2017. godine, ali pravo veta je ostalo do danas, devet godina nakon toga.
I, umjesto povratka na raniji model, Predsjedništvo BiH je u junu 2017. otišlo korak dalje ka minimiziranju uloge stranih članova u Komisiji, ako se eventualno i vrate u sastav Komisije.
Donijeta je nova odluka kojom se brišu odredbe o privilegijama i imunitetima međunarodnih članova Komisije, iako su one izričito propisane Aneksom VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Tom istom odlukom domaćim članovima Komisije dodijeljen je status imenovanih osoba, izjednačen s rangom ombudsmana za ljudska prava, što je otvorilo prostor za dodatne privilegije, uključujući visoke plaće i politički utjecaj.
Do tada su članovi Komisije imali naknadu za svoj rad u visini od 475 KM, a onda su im primanja “skočila” na oko 4.000 KM.
Sve ove promjene donesene su bez ikakvog javnog objašnjenja.
Kako je poništena odluka o Gazi Husrev-begovom bezistanu
Treba podsjetiti da su na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH 7. marta 2017. godine Denis Bećirović, aktuelni član Predsjedništva BiH, i tadašnji poslanik u tom Domu, kao i poslanik Saša Magazinović (SDP) tražili da se na dnevni red te sjednice uvrsti tačka pod nazivom “Informacija o Odluci Predsjedništva BiH u vezi sa kršenjem Aneksa VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma” koja se odnosila na izbacivanje stranaca iz Komisije za očuvanje nacioanlnih spomenika BiH.
Međutim, uvrštavanje tačke na dnevni red su spriječili SDA i HDZ BiH, dok poslanici iz RS nisu uopće glasali.
Tako je izostala parlamentarna rasprava o ovom pitanju, kao i eventualni zaključci kojima je Predstavnički dom mogao tražiti pojašnjenja o toj odluci Predsjedništva BiH.
Međutim, zato su domaći članovi Komisije koju su imenovali Izetbegovć, Ivanić i Čović već 2017. godine poništili odluku ranijih članova Komisije iz 2008. godine kojom je graditeljska cjelina Gazi Husrev-begovog bezistana s dućanima u Sarajevu proglašena nacionalnim spomenikom BiH.
Time je otvoren prostor za gradnju na lokalitetu gdje se nalaze ostaci Tašlihana, jednog od najznačajnijih osmanskih spomenika u Sarajevu.
Interesni lobiji
Taj potez dodatno je produbio sumnje u politizaciju i utjecaj interesnih lobija na rad Komisije.
Komisija je nastavila raditi sa tri člana iako nikada nije izmijenjena odredba iz Aneksa VIII prema kojoj Komisiju čini pet članova.vTime se otvorilo ozbiljno pravno pitanje zakonitosti tih imenovanja, ali i validnosti odluka koje je Komisija u takvom sastavu donosila.
Ali, to pitanje proteklih godina niko nije problematizirao, niti su realizirane najave pojedinih političara da će uputiti zahtjev Ustavnom sudu BiH da ocijeni ustavnost odluke iz 2016. godine o izbacivanju stranaca iz Komisije.
Vrhunac problema u radu Komisije dostignut je u aktuelnom sazivu Komisije kojeg je 2021. godine imenovalo Predsjedništvo BiH u sazivu Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić.
Odluku o imenovanju Faruka Kapidžića, dipl. ing. arhitekture, Anđeline Ošap Gaćanović, magistrice arhitekture i Zorana Mikulića, dipl. pravnika koji je ranije bio i Komšićev savjetnik, potpisao je Milorad Dodik, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Član Komisije Kapidžić zvanično je i član i funkcioner SDA, dok je Mikulić funkcioner DF-a.
Njih dvojica su i kantonalni zastupnici, jedan u KS, a drugi u HNK. I jasno je da su u sukobu interesa. Kod Kapidžića je to problematizirao i Ured za borbu protiv korupcije KS, a Mikulićevim statusom se niko nije ni bavio.
Anđelina Ošap Gaćanović nije zvanično stranačka članica, ali radi u interesu režima u entitetu RS.
Kapidžić je ranije navodno podnio zahtjev za razrješenje Predsjendištvu BiH, ali javnosti nije poznato je li odluka o njegovom razrješenju i donesena.
Na zvaničnoj stranici Komisije on je još uvijek naveden u statusu njenog člana.
Upravo u ovom sazivu najviše se osjetila pogubnost toga što je izetbegović pristao da izbaci strane članove iz Komisije.
Izbacili odrednicu BiH
Njihov mandat obilježen je neradom, neusaglašenošću i podjelama, zbog čega tri najviše država BiH.
Nerad i blokade ove komisije u godišnjim izvještajima redovno konstatiraju i državni revizori, ali ništa se ne mijenja. Posljednje dvije godine Komisija nije donijela nijednu odluku.
Treba podsjetiti da, iako Kapidžić i Mikulić dolaze iz stranaka koje sebi pripisuju patriotizam i njih dvojica često su glasni u kritikama političkih oponenata po pitanju ustupaka SNSD-u ili HDZ-u, ova dvojica članova komisije su, o čemu postiji i audiosnimak, pristali da se iz jedne odluke izbaci da ju je donijela Komisija Bosne i Hercegovine, nego su udovoljili zahtjevu Anđeline Ošap – Gaćanović da se odredncia BiH izbriše.
To je neviđeni presedan i skandal koji je prošao za njih dvojicu bez ikakvih posljedica.
Posebnu težinu cijeloj priči daje i višegodišnja šutnja Ureda visokog predstavnika (OHR9, koji se samo u rijetkim prilikama osvrtao na stanje u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.
Šta čeka OHR?
Uprkos tome što je riječ o instituciji čije je postojanje, sastav i način rada direktno propisao Dejtonski mirovni sporazum, OHR nikada nije povukao konkretan potez kojim bi spriječio urušavanje Komisije nakon odluka donesenih 2016. i 2017. godine.
Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko je, odgovarajući na jedno poslaničko pitanje prije nekoliko godina, naveo da je izbacivanje stranih članova iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika kršenje Aneksa VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Međutim, ta ocjena ostala je samo na nivou konstatacije.
Takav odnos međunarodne zajednice dodatno je ohrabrio domaće političke aktere da nastave s praksom proizvoljnog tumačenja Aneksa VIII, bez straha od institucionalnih posljedica. Upravo zbog toga aktuelni pokušaj da se Komisija vrati u okvire koje joj je dao Dejton ne predstavlja samo pitanje dnevne politike ili međustranačkih i rivalskih odnosa u Predsjedništvu BiH, već i svojevrsni test kredibiliteta OHR-a.
Jer, ukoliko ni sada ne dođe do jasne institucionalne reakcije, ostaje otvoreno pitanje da li je Aneks VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma i dalje važeći pravni okvir ili tek formalna odredba koja se može ubuduće i u potpunosti suspendirati političkom voljom pojedinaca, bez ikakvih posljedica.
