Josip Pejaković odjavio CD čitanjem zajedničke molitve za BiH i komentarom o dejtonskom nesporazumu.
Prenosimo u cjelosti:
“Srbi i Hrvati pokazali su visoki stepen retardiranosti! U Dejton šalju dva konstruktora prethodnog Karađorđevog ugovora! Uz asistenciju trećeg potpisuju najodvratniji dokument, koji za posljedicu ima dejtonsku BiH. Oni četvrti, građani, koji se zovu ostali, ostali su misleći da se to neće desiti! Pakuju kofere i kunu sebe zašto nisu to uradili 1992. godine. Njih dvijesto hiljada mudrih, pametnih, obrazovanih ljudi budu izgubljeni zauvijek za ovaj grad. Taj dejtonski papir je razobličio istinu da tragedije nisu bile najveće u Podrinju i u Krajini. Njih trojica u svojim izjavama da se to moralo aminovati! Zato sam ga nazvao „Dejtonski nesporazum“! On je najveća mega granata bačena na zajedništvo u BiH i na Sarajevo! To je nama naša borba dala da imamo Dejton!
O Bosni vam želim noćas zboriti! Ne samo onakvom kakva je sada! Želim da zajedno vidimo je li takva bila, tako jadna, od vajkada! I da li će takva biti svih narednih njenih dana! O čemu ja to mogu zboriti nego o Bosni! Izdat ću i roman kao šlag na kraju! Prvo bih pričao o mojoj prvoj knjizi “Zajednička molitva”! To je tema koja je moja davnošnja želja!
Radio sam je prije 17 godina, ali sa glumcima! Tada nije imalo efekta, jer su u sali sjedili ljudi koji s vjerskim kazivanjima nisu bili raspoloženi slušati, niti priznati kao događaj! To je tinjalo u meni sve do današnjih dana, kada su ove stvari došle na površinu, borba za ljubav, za zajedništvo! Kod mene su emocije nadvladale, a kod njih nauka i znanje!
Zahvaljujem se prof. dr. Esadu Durakoviću, kao zadnjem prevodiocu Kur’ana časnog, prof. dr. Adnanu Silajdžiću, znalac iz ekumenskog pristupa vjeri i religiji, pogotovo poznaje sufizam u kojem tražim inspiraciju! Opredjelio sam se za velikog mislioca i osnivača derviškog reda, Mevlanu Dželaludina Rumija! Bio sam opsjednut njegovim porukama! One su prije koliko vijekova izrečene, a još uvijek svježe i trajne! Glavni saradnik mi je prof. Fra Marko Ošulić, moj dragi prijatelj! Djetonski nesporazum!
To je moje viđenje tog nesretnog dokumenta! Trpimo svu glupost koju su potpisali tog nesretnog dana! Mislili su da će se desiti nešto dobro! Ono što je krasilo BiH, a pogotovo Sarajevo, nisu upropastili ni Turci, ni Njemci, ni Austrougari već njih trojica su to uradili potpisujući taj dokument! Ljudi koji su mi dali podršku, prof. dr. Dragomir Sando i mr. Učur Pojac i šejh dr. Urjan Kukavica, koji je dao veliki doprinos i Eli Tauber, kao predstavnik Jevreja u Sarajevu!
“Da bi čovjek vjerovao on mora da zna, da nauči u koga i u šta vjeruje. Mora stalno da se preispituje i provjerava i na taj način se oslobađa najveće pošasti, a to je sumnja. Čovjek pod sumnjom sve više isključivost pretvara u izlazak iz patološke svijesti. Svijet nažalost opterećen takvima koji odlučuju o sudbini svih. Većina sve više pripada njima. Ona postaje amorfna masa bogohulnika, koji sebe smatraju nekim novim božanstvima na zemlji. Potpuno iskrivljuju osnove vjere, ne žele podnijeti nikakvu žrtvu, a stalno prisiljavaju da se žrtvuju za njih.
Svojim prisustvom u bogomoljama vrijeđaju opredjeljenost i iskrenost onih, koji se zbog njih zavlače u sebe i svoje domove, gdje bez njihove bahatosti u miru i direktnom odnosu s Bogom dijele ono što vjera od njih traži, a to je ljubav! Zemlja je smrtnim sjemenom posijana, ali smrt nije kraj, jer smrti zapravo i nema, i nema kraja. Smrću je samo obasjana staza od gnijezda do zvijezda.”
Drugu knjigu sam nazvao Dejtonski nesporazum! Sarajevo je bilo najveća žrtva i danas je tog dokumenta! Dokument je od Sarajeva napravio čistu kolateralu! Doveli su u pitanje zajedništvo! Ja ću se za Bosnu boriti svojim djelima za inat svima koji je ne vole i koji je ruše, jer Bosna je bolan Bosna. Sretan ti prvi mart, Dan nezavisnosti Bosno i Hercegovino!, kazao je neponovljivi Pejaković!.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
