Maloljetnici se vraćaju kriminalu jer nemaju podršku porodice i sistema

U Domu su smješteni mladi koji su počinili čitav spektar krivičnih djela – ubistva, krađe, nasilja u porodici, razbojništva, stavljanje u promet opojnih droga, učestvovanje u ilegalnim aktivnostima vezanim za trgovinu narkoticima, nanošenje lakih ili teških tjelesnih ozljeda, te kaznena djela protiv spolne slobode i morala kao što je spolni odnošaj sa djetetom.

„U Domu trenutno boravi šest maloljetnika koji su počinioci najtežeg kaznenog djela-ubistvo”, kaže za Žurnal direktorica Odgojno-popravnog doma Mira Oršolić-Pejić.

AL’ JE DUG OVAJ DAN

Prema njenim riječima, Odgojno-popravni dom je organiziran na način koji osigurava adekvatno funkcionisanje i prilagođen pristup maloljetnicima

“Odgojno-popravni dom je organiziran na način koji osigurava adekvatno funkcionisanje i prilagođen pristup maloljetnicima, uzimajući u obzir spol i dob”, kaže direktorica Odgojno-popravnog Doma u Orašju Mira Oršolić-Pejić za Žurnal.

U okviru Odgojno-popravnog doma imaju odjeli za maloljetnike, maloljetnice, te za mlađe punoljetne osobe muškog spola.

Najmlađi maloljetnik smješten u Dom rođen je 2009., a zavodska odgojna mjera izrečena mu je zbog tri krivična djela: teške krađe na drzak ili bezobrazan način, te nanošenje teških i lakih tjelesnih povreda.

Najmlađa maloljetnica je također rođena 2009. i ona je smještena zbog nasilja u porodici.

“Kada govorimo o maloljetničkoj delikvenciji govorimo o prestupničkom ponašanju specifičnom za populaciju maloljetnika. Nažalost, u našem društvu susrećemo se sa ponašanjem maloljetnika koje je destruktivno usmjereno protiv integriteta drugih ličnosti, destruktivno usmjereno protiv vlasništva i materijalnih dobara drugih, ali i samorazaranje, odnosno zlupotrebu psihoaktivnih susptanci i činjenju teških krivičnih djela pod uticajem navedenih suspstanci ili radi nabavljanja i nastavlja zloupotrebe istih”, kaže Mira Oršolić-Pejić.

Maloljetnici u Odgojno-popravnom domu u Orašju ostaju najmanje šest mjeseci, a najduže četiri godine s tim da nadležni sud svakih šest mjeseci razmatra postoje li osnove za obustavu izvršenja ove mjere ili njenu zamjenu nekom drugom odgojnom mjerom, pojašnjava za Žurnal Irma Omeragić, pomoćnica za odgoj, tretman i zdravstvenu zaštitu u ovom Domu.

“Shodno KZFBiH zavodske odgojne mjere izriču se maloljetnom počinitelju kaznenog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja, preodgoja ili liječenja uz njegovo potpuno dovajanje iz dotadašnje sredine. Zavodska odgojna mjera smještaja u odgojno-popravni dom najčešće se izriče maloljetnicima koji su višestruki povratnici u činjenju krivičnih djela, odnosno recidivisti ili izvršiteljih težih krivičnih djela”, kaže Omeragić.

Žurnal je planirao intervjuisati nekoliko maloljetnika smještenih u ovaj Odgojno-popravni dom, ali iz Federalnog ministarstva pravde nisu s tim bili saglasni. Ipak, podsjetimo na dokumentarni film “Al’ je dug ovaj dan” koji je prije više od šest godina nastao u sklopu UNICEF-ovog projekta Pravda za svako dijete, a u kojem dvoje sad već bivših štićenika Doma u Orašju pričaju o razlozima zbog kojih su tu smješteni, te kako im protiču dani.

„Satima znam šutjeti, buljiti u zid, ne razmišljajući ni o čemu. Misli lutaju. Onako. Prazne. Nekada me neko pita šta mi je, a ja odgovorim „ništa“.

Ovako je bivša štićenica opisala vrijeme koje provodi u Domu, govoreći da „je jedino mačka čini sretnom“.

U filmu se može čuti i ispovijest (bivšeg) štićenika koji kaže da ga je majka ostavila kada su mu bile dvije godine. Dio života je proveo u Domu za nezbrinutu djecu, a potom u Ustanovi za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje u Sarajevu. Nakon što je opljačkao kladionicu izrečena mu je mjera smještaja u Odgojno-popravni dom u Orašju.

Za dane provedene u popravnom domu kaže: „Svi mi kažemo prošlo je, brzo je prošlo, ali dok prolazi govorimo al’ je dug ovaj dan, nikad proći…“

 SVAĐE, INCIDENTI, NASILJE…

U Odgojno-popravnom domu Orašje uposlena su dva stručna saradnika-odgajatelja, psihologa, socijalni radnik i stručni saradnik za obrazovanje maloljetnika, sport i kulturu.

Irma Omeragić kaže da je za maloljetnike smještene u Dom izrađen raspored dnevnih aktivnosti koji obuhvata radni angažman uz simboličnu naknadu, te redovne sportske i fizičke aktivnosti, kulturno-kreativne i aktivnosti stručnog osposobljavanja, ali i osposobljavanje za samostalan život. Štićenici tako imaju priliku da se bave sportom, da učestvuju u sportskim natjecanjima unutar ustanove, da pohađaju neku od sekcija…

“Za svakog maloljetnika smještenog u Dom izrađuje se individualni plan i program postupanja koji je usklađen sa njegovim potrebama. U navedenom individualnom programu se postavljaju ciljevi i zadaci, odnosno definišu se polja rada koja treba da omoguće što adekvatniju resocijalizaciju”, navodi Omeragić.

Uposlenici se u svakodnevnom radu susreću s brojnim izazovima koji, prema riječima Omeragić, proističu iz kompleksnosti problema maloljetnih počinilaca kaznenih djela, specifičnosti tretmana, kao i strukturalnih i organizacijskih izazova samog Doma.

Uposlenici se često susreću s verbalnim ili fizičkim napadima maloljetnika, ali i njihovim međusobnim konfliktima unutar Doma, a štićenici često imaju i otpor prema autoritetu i nedostatak interesa za aktivnosti.

“Emocionalni i psihološki izazovi su stres i emocionalna iscrpljenost. Rad sa maloljetnicima koji su počinili teška krivična djela za uposlenike često može biti emocionalno iscrpljujući posebno kada nema vidljivih rezultata, te izloženost kriznim situacijama kao što su česti incidenti poput samopovređivanja i nasilja”, pojašnjava Omeragić.

Direktorica Mira Oršolić-Pejić dodala je da se, osim navedenog, značajne poteškoće u radu ogledaju i u nedostatku podrške i resursa u smislu nedostatka savremene opreme ili adekvatnog broja stručnog kadra za rad s različitim profilima moljetnika. Prema njenim riječima, značajan broj maloljetnika uz počinjena kaznena djela pokazuje i ozbiljne psihičke poteškoće za koje je neophodno osigurati i redovnu psihijatrijsku podršku i adekvatno praćenje kako bi se za smanjio rizik od ponavljajućeg destruktivnog ponašanja i poboljšala njihova emocionalna stabilnost.

„Rad sa maloljetnim počiniocima kaznenih djela nije samo proces pružanja osnovnih uslova za život već složen zadatak koji ima za cilj promjenu obrasca ponašanja i uspješnu reitegraciju u društvo. Za ostvarenje tih ciljeva neophodna je adekvatna finansijska podrška kako bi se osigurali resursi, stručni kadar i kvalitetni programi koji dugoročno mogu napraviti značajnu razliku u životima ovih mladih ljudi“, zaključuje Oršolić Pejić.

NEPOTPUNA RESOCIJALIZACIJA

Iako su još nepotpuni, preliminarni izvještaji za prošlu godinu ukazuju na nastavak trenda maloljetničke delikvencije u BiH. Mićo Letić, penzionisani pripadnik MUP-a KS i stručnjak za maloljetničko nasilje, ranije je za Žurnal ukazao na recidivizam i naveo je da je to pitanje za institucije koje se bave resocijalizacijom.

„Maloljetnike kojima je izrečena sankcija sistem treba da prati nakon odležane kazne ili izvršene sankcije nad njima. Najpogubnije i ono čega sam se najviše plašio jeste nepotpuna resocijalizacija… Neadekvatne mjere dovode do toga da maloljetnici i kao punoljetne osobe nastavljaju da čine krivična djela“, kazao je Letić.

Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH za Žurnal, također, kažu da postpenalni tretman maloljetnika gotovo i ne postoji, naglašavajući da je on od suštinskog značaja za ponovnu reintegraciju maloljetnika u društvo.

“Djeca nemaju potporu porodice – roditelja, a ni dovoljnu potporu sistema – pristup savjetovalištima, stručnom osoblju pri centrima za socijalnu skrb i centrima za mentalno zdravlje i slično. Sve su to razlozi zbog čega se vraćaju činjenju krivičnog djela”, kažu iz Institucije ombudsmena BiH.

U BiH, pored doma u Orašju, ima još šest ustanova  za smještaj maloljetnika u sukobu sa zakonom: maloljetnički zatvor Istočno Sarajevo, vaspitno-popravni dom pri KPZ-u Banja Luka, JU Zavod za vaspitanje muške djece i omladine Sarajevo, pritvorska jedinica KPZ-a Sarajevo, te KJU Disciplinski centar za maloljetnike Sarajevo i  Odgojni centar TK.

Ombudsmani su zahvaljujući podršci UNICEF-a u BiH, tokom 2016., 2018. i 2021. godine posjetili sve ustanove u kojima su smješteni maloljetnici u sukobu sa zakonom. U posljednjem izvještaju iz 2021. konstatirali su da je u ovim ustanovama smješten mali broj maloljetnika.

„Shodno tome nameće se pitanje da li je maloljetnička delinkvencija u BiH u konstantnom opadanju ili se značajan broj maloljetnika u sukobu sa zakonom sankcionira odgojnim mjerama koje ne podrazumijevaju institucionalni tretman ili je pak primjena alternativnih mjera (policijsko upozorenje i odgojne preporuke) podignuta na značajno veću razinu ili u konačnici imamo pojačanu razinu primjene načela oportuniteta koje podrazumijeva nepokretanje postupka prema maloljetniku u sukobu sa zakonom iz razloga necjelishodnosti“, navode iz Institucije ombudsmena.

Dodali su da je odgovor na navedeno pitanje posebno zanimljiv ako se u obzir uzmu svakodnevne informacije, koje u velikoj mjeri dolaze iz sredstava javnog informisanja, ali i žalbi registriranih u Instituciji ombudsmana iz kojih je vidljivo da je u našem društvu svaki dan sve više vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije.

Generalna ocjena Ombudsmana jeste da je u većini ustanova u pogledu tretmana učinjen određeni pomak, ali istovremeno izražavaju zabrinutost da u većini ustanova još nije uspostavljen 24- satni tretman. Ovo je, prema njihovom mišljenju, neophodno kako bi se ostvarila svrha tretmana. Zaključuju da je potrebno i to da tretmanske aktivnosti (radionice i sekcije) budu obavezne i jasno struktuirane.

„Svrha krivičnih sankcija je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i vršenja nadzora, kao i osiguranjem općeg i stručnog osposobljavanja, utiče na razvoj osobne odgovornosti maloljetnika, osigura njegov odgoj i pravilan razvoj, a sve u cilju ponovnog uključivanja maloljetnika u društvenu zajednicu. Pri tome, stvaranje što ugodnijeg ambijenta u ustanovama i potpuno ispunjenje vremena maloljetnika tokom njihovog boravka u ustanovi, ne podrazumijeva izdvajanje dodatnih finansijskih sredstva ili angažiranje većeg broja stručnog osoblja u ustanovama. Istovremeno, Ombudsmani smatraju da je potrebno poboljšati materijalni status zaposlenih i osigurati im stalno stručno osposobljavanje i usavršavanje“, navode iz ove Institucije.

MJERA UPUĆIVANJA U ODGOJNI CENTAR

Kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na ponašanje maloljetnika nadležni sud onda izriče mjeru upućivanja u odgojni centar.

U Odgojnom centru u Sarajevu trenutno boravi devet maloljetnika po različitim osnovama. U okviru ovog Centra rad sa djecom i maloljetnicima se odvija kroz četiri stručne Službe: za resocijalizaciju, dijagnostiku i opservaciju, zbrinjavanje djece u stanju potrebe i preventivni rad.

„Ono što je veoma važno istaknuti jeste da ustanova u svakom momentu funkcioniše sa svim svojim kapacitetima i da uvijek nastoji odgovoriti svim izazovima koje praksa svakodnevno donosi“, kaže Dženita Šošić, šefica Službe za resocijalizaciju pri Odgojnom centru za Sarajevo.

U Odgojni centar se upućuju maloljetnici oba spola, uzrasta od 14-18 godina starosti. Izvršenje ove odgojne mjere može biti na određeni broj sati tokom dana u trajanju najmanje 14 dana, a najduže 30 dana i na neprekidni boravak u trajanju najmanje 15 dana, ali ne duže od tri mjeseca.

„Također, Odgojni centar po odluci nadležnog suda osigurava prihvat i privremeni smještaj maloljetnih osoba tokom pripremnog postupka, vrši prihvat, privremeno zbrinjavanje i opservaciju maloljetnog učinioca krivičnog djela, te vrši dijagnostiku i opservaciju maloljetnih osoba tokom sudskog postupka prema naredbi nadležnog tužiteljstva ili suda“, navela je u odgovoru za Žurnal Dženita Šošić.

Po isteku odgojne mjere maloljetnici se vraćaju u svoju porodicu, pri čemu Stručni tim Odgojnog centra sačinjava Izvještaj o realizaciji izrečene mjere i dostavlja nadležnom Sudu i organu starateljstva.

I iz Odgojnog centra kažu da se izvršenje odgojnih mjera zasniva na individualnom progradu rada sa maloljetnikom koji je prilagđen njegovoj ličnosti.

UBISTVA KOJA SU POČINILI MALOLJETNICI

Prema podacima iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, u periodu od 2015. do 2024. godine izrečene su sankcije protiv 2.438 maloljetnika za različita krivična djela. Ovi su podaci proslijeđeni Parlamentarnoj skupštini BiH kao odgovor na poslaničko pitanje. Prema tim podacima maloljetnicima su sankcije izricane najčešće zbog krađa, nasilničkog ponašanja, razbojništva, ali i ubistava, silovanja, utaje, lažnog prijavljivanja, bludnih radnji…

Podsjetimo na neka ubistva koje su maloljetnici počinili prethodnih godina.

NAPAD NA POLICIJSKU STANICU – U novembru prošle godine u PS Bosanska Krupa ubijen je policajac Ozren Maran, dok je ranjen njegov kolega Avdo Hasanović. Počinilac je maloljetnik, rođen 2009., a napad je izvršio upotrebom noža.

DENIS MRNJAVAC (17) ubijen je u tramvaju 2008. Ubio ga je tada vršnjak Nermin Sikirić, koji je bio osuđen na 10-godišnju kaznu maloljetničkog zatvora.

SVEĆENIK MILE IVANČIĆ ubijen je u februaru 2013. u Zavalju kod Bihaća. Počinioci su trojica maloljetnika od 15, 16 i 17 godina, a motiv ubistva je iz koristoljublje. Oni su osuđeni na kazne maloljetničkog zatvora od osam do osam i po godina.

LJUBICA ĐOKIĆ-SPASOJEVIĆ zapaljena je u januaru 2008. u haustoru zgrade u Sarajevu. Počinioci su Robert Mučišta, Roberto Hrustić i Jeton Osmani, koji su tada imali 14 i 15 godina. Njima su tada izrečene mjere pojačanog nadzora tijela socijalne zaštite.

Bitno je napomenuti i da su nakon ovoga Mučišta i Hrustić nastavili nizati krivična djela.

74-godišnja S. S. ubijena je u oktobru 2022. U Sarajevu. Ubile su je maloljetnice od 14 i 15 godina od kojih je jedna njena unuka. (Žurnal)