Mediji bliski HDZ-u šire neistine, o navodnom napadu na svećenika u Jablanici.
U vremenu kada se svaka informacija širi brže od provjere, jedna vijest iz Jablanice pokazala je koliko lako pogrešan dojam može zapaliti javni prostor. Nakon medijskih objava o navodnom napadu na svećenika, reagovao je župnik don Drago Ćurković kako bi razjasnio situaciju i smirio tenzije koje su se počele širiti.
U svom obraćanju jasno je poručio da on lično nije bio meta nikakvog verbalnog napada, te da su pojedini medijski izvještaji stvorili pogrešnu sliku u javnosti. Kako navodi, mnogi su ga zvali zabrinuti, uvjereni da je upravo on bio žrtva incidenta. Upravo zato je smatrao važnim da se oglasi i precizno objasni okolnosti.
Don Ćurković već pet godina djeluje u Jablanici i naglašava da su njegova iskustva sa sugrađanima pozitivna. Ističe da je riječ o sredini u kojoj se njeguje međusobno poštovanje i suživot, bez obzira na različitosti. U vremenu čestih podjela i zapaljive retorike, ovakva poruka ima posebnu težinu.
Istovremeno, nije umanjio ozbiljnost samog incidenta. Izrazio je žaljenje zbog neugodnosti koje je doživio njegov kolega, naglašavajući da je svaki oblik netrpeljivosti neprihvatljiv. Ipak, jasno je dao do znanja da ne želi da se pojedinačni slučaj koristi za stvaranje slike o gradu kao mjestu sukoba ili netrpeljivosti. Čak i ako je incident počinio neko iz Jablanice, smatra da je riječ o izolovanom slučaju koji ne odražava duh zajednice.
Ova reakcija dolazi u osjetljivom društvenom kontekstu, gdje se svaka informacija o međuvjerskim ili međunacionalnim tenzijama lako politizuje. Upravo zato poruka o suzdržanosti od polovičnih informacija i potrebi za tačnim izvještavanjem ima širu društvenu važnost.
U konačnici, cijeli slučaj otvara važno pitanje odgovornosti – ne samo pojedinaca, već i medija. U sredinama koje su kroz historiju gradile suživot, neprovjerene ili nedorečene informacije mogu nanijeti više štete nego sam incident. Župnikova poruka je jasna: mir, poštovanje i sloga moraju biti ispred senzacionalizma.
Jablanica, kako poručuje, ostaje mjesto susreta, a ne podjela
