Upravo je tako s intuicijom: bez hrane, bez korišćenja, ona će atrofirati.
…
Neke žene se plaše tog dubokog znanja u vidu instinkta i intuicije jer misle da će postati nemarne i nepromišljene, ali to je neosnovan strah.
Sasvim suprotno; loše izbore koji se često završe katastrofalno upravo izaziva nedostatak intuicije, nedostatak osetljivosti na cikluse i nepostupanje po sopstvenom znanju.
…
Vezu s divljim održavamo tako što sebi postavljamo pitanje: šta želimo. To je odvajanje semena od zemlje. Jedno od najbitnijih razlikovanja koje možemo načiniti po tom pitanju jeste razlika između stvari koje nas mame i stvari koje nas dozivaju iz duše.
…
Kada smo povezani s instinktualnim ja, s dušom ženskog koja je prirodna i divlja, umesto da gledamo šta je izloženo, kažemo sebi: „Čega sam gladna?“ Ne gledajući ništa spolja, upućujemo se unutra i pitamo: „Za čime čeznem? Šta sada želim?“
…
Nigde se to ne vidi jasnije nego u izboru prijatelja i ljubavnika. Ljubavnik ne može biti odabran po principu švedskog stola. Ljubavnik se mora odabrati na osnovu onoga za čim duša žudi.
Odabiranjem nečega što stoji pred nama i od čega nam ide voda na usta, nećemo utoliti glad duše – Sopstva. Zbog toga postoji intuicija: ona je direktan glasnik duše.
Knjiga: Žene koje trče sa vukovima